Utrka s vremenom – 'Škorpijon traži 'Nagradu'
Nakon neuspjelog pokušaja spašavanja potonule spasilačke podmornice kojeg su pokušala dva površinska pomoćna ruska broda tegljača (Morskoy Buksir – morski tegljač) MB – 105 (rus. Projekt 714, NATO Goryn klasa) i (kilektor – velika plutača) KIL – 168 (rus. Projekt 141, NATO Kashtan klasa) Rusi uviđaju svoju nemoć i usprkos ponosu obraćaju se za međunarodnu pomoć.
Na rusko traženje pomoći odmah su odgovorile slijedeće zemlje: SAD, Velika Britanija, Japan i Kanada. Tako je počela prava utrka s vremenom, a prvi su se pokrenuli Britanci koji su odmah pokrenuli svoj tim za spašavanje na moru. U mornaričkoj bazi Prestwick u Škotskoj odmah je ROV Scorpio (remotely operated underwater vehicles) daljinski upravljački robot podmornica ukrcan u zrakoplov i poleti je za Kamčatku. No put je iznosio 4 500 milja, a vrijeme je prolazilo.
Japan koji je bio najbliži odmah je poslao svoja četiri spasilačka broda, ali oni nisu mogli učiniti puno više od već nazočnih ruskih pomoćnih spasilačkih brodova ruske Pacifičke flote. SAD je odmah pripremio svoje ROV Super Scorpio, a pridružili su im se i kanadski dubinski ronitelji, pa se to sve ukrcalo na zrakoplov C-5 Galaxy, ali oni iako su bili bliži od britanskih posada (pomorska baza San Diego) nisu se imali kamo spustiti na poluotoku Kamčatka gdje nisu postojale odgovarajuće zračne luke za zrakoplove.
Za to vrijeme ruski mornari u potopljenoj mini podmornici polako su zapadali u probleme. Kako bi očuvali tjelesnu temperaturu (ruska AS Priz podmornica nema nikakvu izolaciju stijenki, a temperatura vode je oko 4 stupnja Celzija) prisiljeni su ležati jedan pored drugoga u potpunom mraku. Kako bi uštedjeli kisik nisu čak ni razgovarali i prisiljavali su se na spavanje i potpuno mirovanje.
Kada je britanski zrakoplov (samo uz veliku spretnost britanskog vojnog pilota) ipak uspio sletjeti, opet je krenula Athumanunhu nerazumljiva ruska (sovjetska) standardizacija postupka. Svi Englezi morali su uredno proći putovnički i carinski nadzor koji je potrajao skoro dva sata! Kada pak su napokon te administrativne formalnosti završene, prošlo je još vremena dok su se ruski dužnosnici snašli i uspjeli utovariti britansku opremu, a potom opet ista stvar u luci i pretovar na ruske brodove.
Američki spasitelji pak su prošli još gore, jer je njihova oprema bila još teža od britanske, a stalno nestajanje struje na dizalicama dovelo je do toga da se američko-kanadski tim za spašavanje uopće nije pomaknuo iz zračne luke.
Na kraju Englezi su stigli do pozicije na kojoj je potonula ruska mini podmornica, ali tada se problem pojavio sa 'Scorpiom' koji nije mogao upaliti
Britanski spasilački tim ipak je uspio osposobiti svoj ROV Scorpio i nakon 67 sati od potonuća počela je akcija spašavanja koja je završila 07. kolovoza u 1630 sati.
Ruski AS 28 izronio je u posljednji trenutak, a kad je poklopac otvoren ruski mornari iz podmornice bili su toliko promrzli i slabi da više nisu mogli na posljednjoj boci kisika odvrnuti ventil. No, dobro, na svu sreću svi su spašeni i ostali su živi, a akcija spašavanja ipak je imala uspjeh, mada se Athumanunhu čini da su Rusi opet ostali nerazumljivo nezainteresirani i bešćutni prema sudbini svojih sunarodnjaka koji su potonuli na dubini od 190 metara.
Post je objavljen 09.01.2017. u 16:15 sati.