In pricipio erat Verbum,
et Verbu erat apud Deum,
et Deus erat Verbum
Tako bismo mogli definirati nastanak povijesti. One čiste, iskrene, istinite, prošle i ne promjenjive!
Što je to istinito i iskreno u povijesti? Ljudi? Historiografi? Ostavštine pisma na komadu pergamene?
Apsolutno ništa od toga! Sve su to laži rođene u različitim namjerama. Einhard piše biografiju Karla Velikoga, a dotični će biti oduševljen objektivnošću? Da, kao i svatko od nas... Tko voli svoje mane? Tko želi da se o njegovim manama piše stoljećima kasnije?!
Rekli bismo, 21. je stoljeće, stvari su se promijenile, znanstveni smo, objektivni smo...
mmmm da baš.... a onda povjesničari izigravaju suce vremena. Zar nas povijest ne bi trebala učiti kako ići naprijed, kako ići prema napretku i kako ne ponoviti greške? Ako da... Onda proučavajmo tu povijest, bilježimo je, ali najvažnije, ne sudimo vrijeme, nego ga shvatimo.
Uzmimo to ovako! Današnja svjetska politika drži vlast po principu podjele "plebsa" i stvaranja netrpeljivosti među podjeljenim stranama. Bosna i Hercegovina je jedan od školskih primjera zavadi pa vladaj. Tri entiteta, skuhaš im kavgu i na Vlasti si, a Vlasta je bogata...i s nje se ne skidaš dok plebs mrzi! Kod nas je isto tako. Imamo mi svoje dežurne Ustaše i Partizane. Uvijek se nekako tu između stoke sitnog zuba i politike mora naći povijest. Tako mi danas slušamo o nekakvom revizionizmu povijesti koji fašistoidni povjesničari na silu žele uglaviti u sustav. Jao jadni ti dušebrižni marksisti koji ljubiše svoj narod više nego same sebe, pogotovo nakon 8. svibnja 1945. Nije li povijest revizionirana do devedesetih?! Naravno da ima usijanih glava fašističke misli koji pokušavaju dokazati ispravnost ideje smrti i uništenja. Apsurdi idu do te mjere da dr. znanosti izjavi kako su se Židovi u logorima duhovno i kulturno uzdizali. Da, eventualno kroz dimnjak... Zamislite samo koliko su Tita i Pavelića razvukli i rastrgali im mrtvačke kapute dokazivajući njihovu uzvišenost.
Primjerice jedan Hrvoje Klasić će nama reći što mi to znamo! On će nas poučiti o žrtvama, dobrim i lošim, "Indijancima" i "Kaubojima" .... Ali... čekajte malo, otkuda toliko medijskog prostora jednom povjesničaru od stotine njih koji se bave tim područjem. Nekolicina njih su eksperti i znanjem i radom... ali da, oni žive od tog rada, njih taj rad hrani jer vole to što rade i njihov put je bilježenje povijesti.
Da li je dovoljno biti objektivan povjesničar? Bio objektivan ili ne, ravan je Einhardu. On bilježi ono što se dogodilo, lažno ili istinito, skoro je svejedno. Mnogi će se zaprepastiti ovom rečenicom, ali je tako.
Takav povjesničar ostaje samo historiograf. Prikuplja dokaze, slaže mozaik i na kraju ostavlja uokvirenu sliku lutajućeg starca sa slamnatim šeširom, a da li na toj slici starcu rastu noge iz šešira, manje je bitno jer će jednog dana povjesničar gledajući sliku znati gdje noge pripadaju, ali i zašto su na šeširu.
Povjesničar ne sudi prošlo vrijeme, on ga tumači i shvaća! On će shvatiti zašto Klasić laže! On će shvatiti da se povijest ne može revizionirati laprdanjem nekoliko budala, bez obzira kojoj strani pripadali i čije perje nosili. Poslije njega na mozaiku su noge na pravom mjestu, ali njega nema, on tek dolazi. Naprosto, on ne može biti suvremen, on uvijek dolazi idućim vlakom!
Post je objavljen 09.01.2017. u 00:26 sati.