Marketing
post....post
Nikad ja nisam bila po peesu (pravilu službe -terminologija iz JNA-a) posebice zadnjih godina.
Obožavam prosinac( premda nisam ljubiteljica zime, hladnoće i svih zimskih gadosti)sve predbožićno i božićno blještavilo, kićenje, dekoracije,planiranje jelovnika, polnoćku,vjerojatno kompezirajući sve moje bezbožiće iz roditeljskog doma.Onak...pretjerujem u svemu tomu. jer meni su blagdani osjećaj,radost,zahvala na svemu što imam,ljudikanje,smjeh.
Prošle godine počeli su ti moji neuobičajeni Božići.Kako sam bila vezana arbajtom u Austriji, suprug i ja smo odlučili da će nama Božić biti kad mi to poželimo i možemo, pa smo božićno drvce okitili desetak dana ranije, blagovali "badnju" večeru isto tako deset dana ranije i ja sam sretna otputovala.Vrativši se u veljači, moja susjeda (ona s prizemlja, što je vavik na prozoru i sve zna, tko s kim, tko gdje, tko šta) me presrela na stubištu i kako nisam skinula "pahulje" s prozora (znate one što se nalijepe na staklo, imam ih desetak godina i volim ih, jer ne moram prati iste ) upitala me - Komšince jel vi ne znate da je Božić prošao, šta to ne skinete?-Ja njoj poželi sve najbolje i reko joj - Meni je Božić svaki dan-
Ove, pak godine, zbog mog oca, operacije mu i oporavka, ja sam tek danas, nakon mjesec dana ušla u moj stan,hladan i prazan.I nešto mi je nedostajalo.Nedostajao mi je Božić, jer ga nisam imala vremena "doživjeti", sakrio se,strpljivo čekajući da ja dođem njemu jer brinući se o uputnicama, kontrolama, pelenama,o "dražesnoj" naravi svoga oca,, smirujući mog brata,telefonski općeći s mojim suprugom, skajpajući s mojim "Ircima" i uvjeravajući mog sina da ću "roditi" lovu za njegovu .....Božić i ja se do danas nismo našli.
I dva sata sam ja sklapala i kitila ekološko drvce (imam ga već petnaest godina) i evo ga sjaji i ja sam sretna, iako sama. Tostirala sam sendvič, sjedim u polumraku, drvce blinka, mirisne dušice em mirišu, em plamičci vagolasto dušu moju osvjetljavaju, s laptopa trešti AC/DC.Meni je "Božić" sad:Konačno smo se našli i grlimo se.
Moj zet je ljetos,malčice prije svatova, rekao da je njemu svaki dan s mojom kćeri -Božić-tako da ja i Vama svima želim taj osjećaj svaki dan.
Kako je "malo" potrebno da se čovjek sretnim ćuti.I točno pol sata "Božić" i ja smo uživali, kadli zazvoni mobitel i moj dragi poče monolog kakve su mu se (sam tim nama) pizdarije na kub noćas dogodile. Slušam, a "Božić" me sućutno drži za moju izraubanu ,okornjačenu ruku, nježno mi briše tu jednu, izdajničku suzu i velim ja mom životnom "supatniku"- Ajde, glavno da je Nova počela s obiljem......... problema - drvce mi namiguje i ja se smijem (ludača sam štaš), laprdam, blesam i uspijem i njega nasmijati i završi on razgovor.... e da te namam, crko bi!-
E živote moj, nemoš ti mene skršiti, kolko god mi "zidarski" pljuščetina, šamarčina, fliski i treski zavalio,kolko ja tebe ljubim!
jedno slavonsko "friško" ugizdano drvce
jedno "irsko" drvce - držte mi, sve bude super, a i Uskrs je "blizu"
Post je objavljen 08.01.2017. u 18:33 sati.