Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/spigorovski

Marketing

SEDMI ROĐENDAN 'SPIG' - a

06. siječnja

1412 - rođena Ivana Orleanska
1938 - rođen Adriano Celentano, talijanski pjevač, glumac i redatelj
1931 - Thomas Edison prijavio svoj zadnji patent
1939 - Al Capone pušten ranije iz zatvora
1946 - rođen Syd Barret
1947 - Pan American Airlines postaje prva komercijalna linija određena za letove oko svijeta
1953 - rođen Malcolm Young, ritam gitarist AC/DC
1955 - rođen Rowan Atkinson
1993 - umro Dizzy Gillespie, američki glazbenik
1993 - umro Rudolf Nurejev, ruski baletni plesač
2010 - rođen SPIG

Sedmi rođendan SPIG - a. Kažu da je bolje da nestane ljudi nego običaja. Pošto je ljudi ionako sve manje i manje još su nam ostali samo običaji. A običaji su ipak svetinja.
Bez neke velike slavljeničke euforije.
Samo mali pregled 2016.

Osmijeh od uha do uha zagarantiran.

SIJEČANJ

Početak kalendarske 2016. nam je svima dokazao da nitko od nas nema pojma ni o čemu. O budućnosti ni riječi. Samo prošlost. Prošlost na sto načina. Non stop. Od jutra do mraka. Ne možeš virovat.
Vjerojatno za budućnost treba mozga pa tu nastaje većina problema.
Kako sam u tom siječnju bio obični nebitni broj na šibenskom Zavodu za zapošljavanje priznajem da nikad kao dotad nisam osjetio gorku istinu u legendarnoj izjavi jednog talijanskog pisca.

Najgori oblik očaja koji može zavladati u jednom društvu je sumnja da je uzaludno živjeti pošteno
CORRADO ALVARO

Čemu se školovati, čemu se nadati da će biti bolje kad neće.

Nego ajmo mi na veselije teme. Zapravo od sad nadalje isključivo veselije teme.
Polovicom siječnja umro je Grizzly Adams.(ala veselja)
U to ime jedan lijepi SPIG - ov fb status.
...............................................
Davne 1983. jedne nedjelje išli smo na kupanje na Krk. Krenulo se rano jer su se djeca doma morala vratiti do pet i po. Zašto? Pa u pet i po je na TV bio crno bijeli Tarzan sa Đoni Vajsmilerom. Ej, Tarzan, jebate ... Kad bi danas daljinskim mijenjali programe i kad bi naletjeli na taj film većina populacije bi ga gledala maksimalno pet sekundi. Onda je stvar bila drukčija i sjećam se da nije bilo mulca koji se od sreće nije tresao pred televizijom. O dječjim serijama da i ne pričam. Na spomen svake i dan danas se rastegne osmijeh od uha do uha.
Na statusu jednog fb prike piše da je umro Grizli Adams. Obožavala ga je ista ona ekipa koja se zbog crno bijelog Tarzana od sreće tresla pred televizijom. Dobra serija. Dobra, stara vremena ... ako ništa imali smo 30 - ak godina manje...



VELJAČA

Početkom veljače osim što su me tadašnji ljudi na vlasti 24 sata na dan uvjeravali da nemam pojma ni o čemu slijedilo je još jedno razočarenje. Od svih aveti prošlosti suočio sam se najstrašnijom. Kolike li sam noći od straha pišao u gaće, budio se znojan, a od sjene jakete na stolici mislio da je Teksaški masakr motornom pilom 2.
...............................................................
Ljeto 1986.
Ciklus filmova strave i užasa.
Nas četiri pet gledamo 'Noć vještica'. Od straha zamalo dobili febru. Idem doma. Sam. Put do kuće bez asfalta. S jednom jedinom uličnom lampom. Koja nikad nije radila. Jest da sa rive dopiru glasovi i neka daleka muzika, ali jebi ti to. U ušima svira ona legendarna tema za koju sam tek kasnije saznao kako je nastala. Karpenter bi pustio svoje filmove, napušio bi se kao krava, a onda sjeo za klavijature. Mrak. Svaka sjena, svaka grana, svaki šušanj lupa direktno u moždani centar za posrati se od straha u gaće. Mi smo prikaze .. bam - bam. Nekako došao doma. Zaspao s upaljenom lampom. Jedva.
Puno godina kasnije naletim na sliku glumca zbog kojeg sam te noći zamalo umra od straha. Ala komedije.


.................................................................

Veljaču ću pamtiti po završetku gradnje monumentalnog zida na ulazu u naše lijepo mjesto.
Priča o zidu je osvanula na naslovnici, bila rado čitano štivo i literarni spomenik radu ... Pošteni rad je kod nas odavno nebitna tema pa za sve one koji takve stvari vole, a još uvijek nisu emigrirali.



OŽUJAK

U ožujku sam, samcat, u znoju lica svog, bez ičije pomoći promijenio u kući sva vrata i štokove. Kad bi Petar Grašo znao kolika je to zajebancija vjerujem da mu nikad ne bi palo na pamet pjevati 'zauvijek zalupi vratima'. Lako Vam je, stoko, lupati kad ih niste sami montirali.
U ožujku sam se uspio zaposliti.
Za razliku od početka godine u ožujku sam bio skroz dobro raspoložen. Slijedi status ...
.........................................................................

I pređem ja tako autom preko Tišnjanskog mosta (pređem, ne preletim) i skrenem prema Jezerima. Vozim ja tako stotinjak metara, a kad ono desno na trotoaru stoje tip i žena zagrljeni i ljube se. Lijepo obučeni, izgledaju kulturno i pristojno, biće mojih godina i baš se onako solidno, da prostiš, zažv ... ljube. Umjesto da su kao svi normalni Hrvati u kurcu, očajni i depresivni, usred Tisnog u pet manje kvarat oni se - ljube. I što je najstrašnije izgledali su mi skroz simpatično. Prošao sam kraj njih i pogledi su nam se susreli. Bit će da su primijetili da sam se nasmiješio pa su se i oni nasmijali meni. Klasično šamaranje osmijesima. Nitko tu nije lud. Samo prije ili kasnije treba cijelu životnu konstrukciju promijenit'.

..........................................................................
Istovremeno dok sa radija i televizije traje 24 - satno ispiranje mozga čitam knjigu 'Simpsoni i filozofija' i u njoj ulomak koji me oduševio ...

...u epizodi 'Žalosna Lisa' Lisa se ne uspijeva pomiriti s konvencionalnim poimanjem domoljublja. Na satu glazbenog, umjesto da svira jednostavne note pjesme 'Zemljo moja, ovo je o tebi' (iznimno popularna američka domoljubna pjesma) ona na saksofonu improvizira bolećivi jazz - solo.
''U 'Zemljo moja, ovo je o tebi' nema nikakvog šašavog bee - boopa!'', kaže joj nastavnik.
''Ali u tome i je smisao moje zemlje'', sa snažnim uvjerenjem izjavljuje Lisa, ''Ja oplakujem beskućnika koji živi u autu, poljodjelca iz Iowe kojem su zemlju oduzeli bezosjećajni birokrati, rudara iz West Virginie ...''
''Sve je to lijepo i krasno ...'', prekida je nastavnik, ''... ali, Lisa, nitko od tih neugodnih ljudi neće biti na recitalu idućeg tjedna'' ...

TRAVANJ

Početkom travnja umro je Gallieno Ferri.
Tužna vijest za sve ljubitelje stripa starije od 40 koji znaju o kome je riječ, a za ove ostale nemam pojma zašto još uopće hodaju po zemlji.
(vjerujem da bi mi na ovo netko ljutito rekao - a zašto bih ja trebao znat ime autora Zagora - al' meni se stvarno ne da s čovjekom svađat'.)

Samo nekoliko dana kasnije umire i Otto Reisinger. Legenda kojeg ću uvijek pamtiti po najjačoj izjavi za koju su izjave Miše Kovača skroz početničke (s tim da je šjor Otto rekao živu istinu). Kad su ga jednom prilikom upitali kako je moguće svaki dan smisliti novu (i to odličnu karikaturu) za dnevne novine ovaj je odgovorio:
- To uopće nije problem, to bi mogao i svaki drugi genije.

Travanj 2016. ostat će i zapamćen kao datum kad je svjetlo dana za mene ugledala najbolja pjesma u cjelokupnoj povijesti hrvatske diskografije. Mnogi se možda neće složiti sa mnom, ali to stvarno nije moj problem.
Jedna od rijetkih pjesama koje kad slušaš jednostavno zaustavi vrijeme.
I tako svaki put.



SVIBANJ

Svibanj mi je jedan od najdražih mjeseci u godini.
Favourite mjesec.
Let the sunshine in.
Jebeš ovu smrzotinu vani.
Svake godine dok budem živ sjetit će me da mi se upravo u svibnju ostvario jedan od najvećih životnih snova. Nekom je san novi Mercedes, nekom jahta, a nekom sastaviti anagram za anale. Iako nisam navikao da me puno hvale osjećaj kad uspiješ ući u antologiju hrvatske enigmatike je totalno ludilo.



Inače, na proljeće je AC/DC prašio sa novim pjevačem. Kad sam pogledao par klipova moram priznati da sam bio izuzetno zadovoljan viđenim. Zadovoljan iz prostog razloga što mi je malo falilo da kupim karte za koncert .... Mr'š!

U svibnju je riješena i jedna od najvećih misterija u kompletnoj povijesti muško ženskih odnosa. Jedna od onih stvari koja te danima tjera na razmišljanje. Hvala teti Wind za ovo!

.............................................................

Svakom se to bar jednom dogodilo. Dakle, dobar si, nježan, emotivan, vrijedan i voliš je ono da je to jedno čudo. Ne bi je dirao, samo bi je gledao, samo bi slušao kako se smije, gledao bi je dok spava, slušao kako diše i ti si njoj super, al' ona ipak hoda s nekim priprostim divljakom koji je vrijeđa, ponižava, omalovažava, a nerijetko i nježno probije nogom.
Zašto je to tako?
Pa eto, postoji na svijetu puno žena koje su kao cvijet, a da bi cvijet rastao i razvijao se potreban mu je đubar!
..............................................................
Esencijalna teorija.

Kraj svibnja 2016 sasvim lijepo stane u samo dvije rečenice

Marija, Slavko, Tomislave, Jadranka, Lana, Filipe, Krunoslave, Strahimire, Borna, Zvjezdana, Hrvoje, Bruno, Ankice, Barbara, Vesna, Ivice, ulazite u kombi ... Vozimo mamu u rodilište.

LIPANJ

Tužna priča sa ispadanjem hrvatske reprezentacije na Euru 2016. Moram priznati da me stvarno bilo razvalilo jer u onom općem čemeru i kulminaciji idiotizma prvih šest mjeseci ta nam je jebena pobjeda trebala kao kruh.
Onaj tko se ne slaže sa mnom nek se slobodno baci kroz prozor.
Bio mi je i zanimljiv bojkot hrvatske reprezentacije. Ima jedna vrlo, vrlo zanimljiva teorija. Zanimljiva prvenstveno defektolozima.
Dakle:
HNS je postao leglo kriminala zahvaljujući kokošarima. Svi do jednog koji se bune protiv HNS - a glasaju i glasat će uvijek za kokošare.
U čemu je onda problem, pizda li mu materina i problemu .

Da ne bismo završili u gorkom tonu završim prvu polovicu ovog SPIG - ova pregleda 2016. sa prikazom čiste, stopostotne sreće.

Ovo mi je ujedno i jedan od omiljenih jutjub klipova uopće.
Potpuno je nebitno tko su šta su, odakle su, kako izgledaju, potpuno je nebitno kako pjevaju. Ovo je definicija sreće da ti srce stane.
Nema predaje!



Znam ja da su se ljubitelji SPIG - a gladni štiva taman zalaufali, ali moram ići izvadit suđe iz perilice i spremat' večeru.
Drugi dio bit će još bolji.
Lijep pozdrav!
MAURICE

(kraj prvog dijela)



Post je objavljen 06.01.2017. u 18:27 sati.