Jutros sam se probudila s rukama u kosi. Na buri sam pokušavala sačuvati uspomenu na tek obavljenu posjetu zalivu Boke. Turizam je priča. Gledaš, slušaš, i na koncu za svaki slučaj pročitaš. Sve ovisi o turistima kakvi su. Neki čine obratno od napisanog; prvo dobro pročitaju, pripreme se za put i razgledanje pa tek onda gledaju i slušaju. Preferiram ono prvo. Nasuta hrid u 15. stoljeću, otočić Gospe od Škrpjela nasuprot Perasta u Boki, spada u ovu priču o turizmu. U znak zahvalnosti za ozdravljenje jednog od braće ribara Martešić koji su u ribarenju pronašli sliku Gospe uz hrid počeo se stvarati umjetni otok od potopljenih galija i brodova natovarenih kamenim blokovima. Neki kažu potopljeno je 100 do 300 brodova kako bi se kasnije mogla izgraditi crikva...Iskreno nisam zavirivao u dubinu mora, zadovoljio sam se obilaskom crikve, bacio pogled unutar, na pohranjene eksponate, na susjedni otočić i samostan, isprao oči lipotom zaliva, fjorda Boke...Lipo li je...
Vrime, vreme, vrijeme za ostati doma...