Na početku godine obično radimo listu odluka. Započenom entuzijastično, spremni uhvatiti se u koštac sa starim sjenama, duhovima iz ormara, čudovištima ispod kreveta.
I traje to tako, tjedan-dva.
A onda nas udari ona, realnost. Onako, fino, čekićem o glavu.
Zavrti nam se pred očim, poljuljamo se, padnemo u komu, i probudimo se negdje krajem godine.
Svjesni da ništa nismo napravili.
Zato neću.
Odlučila sam napraviti jednu retrospektivnu listu; onih stvari koje sam u prošloj godini ostvarila i koje su me oblikovale, neke po prvi put, neke možda ne.
I tako za početak 2017-e, pogled na onu prošlu...
... usprotivila sam se autoritetima, i to po jednom jako osjetljivom pitanju, učinila po svom i nastavila živjeti dalje, onako kako ja želim; nakon 5 dana svi su zaboravili, ili barem šute
... prvi put sam osjetila tropsku kišu na koži, meku, utješnu, osvježavajuću
... istrčala svoj prvi polumaraton u životu
... isplakala se, onako pošteno, otvorila srce, nekoliko puta
... suočila se s velikom nesigurnošću i postala svjesna da nekim stvarima ne mogu upravljati
... s druge strane, našla sam svoje sigurno utočište, još odavno, ali ove godine je postalo nekako čvršće, i mekanije
... shvatila da neke odnose ne treba forsirati samo zato što imaju određenu povijest
... dva tjedna bila sam ukomirana od jet leg-a; i opet bih sve ponovila
... pomaknula granice - na iznenađenje mnogih - one fizičke
... naučila šutjeti u nekim situacijama - jer ne isplati se ispravljati "krive drine" ako nisu moje
... ispekla svoj prvi kruh u životu; i napravila prvu mađaricu
... započela sa stvaranjem nekih svojih tradicija, prekršila one stoljetne obiteljske
unwritten
Post je objavljen 05.01.2017. u 14:34 sati.