Izlazim van, a ono sunce. Ne nekakvo svijetlo iza oblaka, već pravo pravcato sunce, žuta kugla, i mnogo plavog neba. Djeluje nestvarno nakon toliko dana kiše i gustih oblaka. I vjetar je stao. Bio bi ovo savršen dan za ronjenje ili samo izležavanje na plaži da nisam ponovno morao promijeniti planove. Htio sam ostati veći dio dana na Peleliuu i onda poslijepodne pronaći nekakav prijevoz za Koror. Međutim, sinoć mi je javljeno da je regularni brod, onaj moj nesuđeni od prije tri dana, ponovno promijenio raspored vožnje i da ide ujutro u deset.
Nije nas puno na brodu. Sedam putnika, od kojih četvero stranaca, onaj Amer s Peleliua, jedan Palauanac te starija Palauanka koja po crtama lica očito ima japanske krvi. I četiri članova posade. Brod "Odesangel Dil" izgrađen je 2004. u japanskom Sapporu i nije baš, kako bi rekli, udoban brod. Klupe su drvene bez naslona, nema zatvorenog prostora, samo natkrivenog, a kada vidiš toalet, brzo te prođe želja da ga koristiš. Ovaj brod zapravo nikada nije imao funkciju prijevoza putnika kao svoju primarnu funkciju. Važniji je za opskrbu ljudi na udaljenijim otocima poput Peleliua. S nama natrag za Koror putuju prazne bačve OK Gasa, jedine (improvizirane) benzinske postaje na Peleliuu, kao i prazni kanisteri privatnih osoba, jedan frižider i desetak plastičnih vreća punih plastičnim i staklenim bocama i limenkama. I automobil. Jedan Nissan terenac uspjeli su nekako ukrcati na naš mali brod.
"Kvragu, tako je spor ovaj brod!", par puta tijekom plovidbe slušam ovo od Amera.
Da, mogao bi ići brže. Ali ne ide ništa sporije od naše Jadrolinije iz Splita prema Braču, Hvaru ili Visu. Možda sam ja naučen na ovakav tip broda, a možda je Amer malo razmažen. Ali ja osobno vremena danas imam napretek i ne želim se vratiti prerano u Koror. Ne znam što više da tamo radim. No, mogu razumjeti Amera. Vjerovatno ovu rutu prolazi svako malo i radije bi što brže došao od točke A do točke B. Nije njemu do nekakve spore plovidbe i razgledavanja. Ja međutim uživam u pogledu na Rock Islands.
Pred Kororom oblaci ponovno su zakrili sunce. Počinje ubrzo još jedan od onih pljuskova i svi se s gornje palube brzo skrivamo pod ceradu donje. Kako se dignuo i vjetar, to ne sprečava kišu da uđe unutra. Unatoč tome, prizor dok jaka kiša tuče po površini mora bilo je lijepo gledati.
Zbog plitkog mora oko Korora i Malakala, iako smo luku gledali neko vrijeme, ulaz je trajao dobrih pola sata dok je brod cik-cak prolazio uz bove i stupove koji su označavali brodsku prometnicu. "Odesangel Dil" zaustavio se u pristaništu na Malakalu u 13:30, tri i pol sata nakon polaska s Peleliua.
Odšetao sam do Kramersa. Odmah je do pristaništa i željan sam dobre hrane. Vlasnica me zapamtila i donijela veliku kriglu Red Roostera (ovaj put pšeničnog; amber je meni ipak puno bolji) te lijepi steak. Nakon dva dana na ribi, htio sam meso. A onda se ponudila da me odbaci do DW Motela jer je ionako morala do grada. Jedna od pozitivnih stvari u Palauu su njegovi ljudi - jako ljubazna skupina, koji te kao stranca neće pokušati prevariti, pa čak bili to i taksisti. Valjda smatraju da su stranca ionako već dobro opelješili cijenom smještaja, izletima, raznim taksama i dozvolama.
Post je objavljen 15.11.2016. u 10:34 sati.