Dok sam 'zimovao' u Bol-Nici ne pojavi se još na kalendaru ni posljednji list - prosinac, mjesec kad očekujemo dolazak Djedice s bijelom bradom, Svetog Nikolu, Svete Lucije (oni na moru) ili pak malog Isuseka, a dva Snješka bijelića stigoše u posjet 'turistima' u Bol-Nicu.
Vrijedne ruke sestara s našeg Gastro i susjednog odjela napraviše ih i postaviše na ulaz u naše 'apartmane'.
Ovaj je stajao kraj ulaznih vrata u naš odjel…
…a ovaj, malo tužnog pogleda kao da zna gdje se nalazi, u susjedni.
Dobre duše koje se brinu o 'turistima' okitile su i prijemnu kancelariju objesivši kugle od borovine, postavili četiri svijeće i prozorska okna oblijepila zvjezdicama i pahuljicama, samo da nama, koji smo odvojeni od svojih obitelji, učine boravak u Bol-Nici, ako ne lakšim onda bar ljepšim.
Srećom, moje 'zimovanje' je završilo početkom prosinca, tako da sam sa suprugom mogao i sam u svom domu okititi jelku (doduše umjetnu) i pripremiti sve za proslavu Štefanja kad se kod nas tradicionalno okupi kompletna familija slaveći istovremeno Božić, imendan moje supruge i dolazak Nove godine.
Kako je bor malen, a poklona je bilo mnogo, morali smo ih poslagati u drugoj sobi na pisaći stol.
Nakon podjele popraćene smijehom i vriskom unučadi, više nije bilo problema da se ostaci smjeste čak i ispod tako malog bora. Ipak su završili u vrećici i otišli u reciklažu.
Eto, dragi moji blogeri, ovime završavam (prvu) seriju Bolničkih štikleca sa željom da vas u vašim životima mimoiđu, pa makar i ne vidjeli bolničke Snjegoviće .
Još jednom svima želim sve najbolje u novoj MMXVII. godini, a najviše zdravlja. To je najvažnije.
Živjeli uz vinjak Trenk, šampanjac ili vino, a može i uz sok, po volji !