Zakoni Energije funkcioniraju na paradoksima koje ćemo shvatiti samo ako slijedimo ono što nam ona otkriva u nutrini. Ako nemamo dovoljno kapaciteta za shvatiti tijekove kojima održava kreaciju, tada je bolje razum i logiku odmaknuti stranom pa u mirnoći slijediti ponuđeno i puštati njenu viziju neka teče.
Tako ćemo stići mnogo dalje, nego li racionalnim planiranjem ciljeva koje si zadajemo jer prevelika količina uzročno-posljedičnih varijabli koju stvara analitički um uspješno sprječava odrediti stvarne tijekove postojanja i drži nas ukopanima u mjestu. Nema smisla igrati igru koja vodi u perpetualnu frustraciju, u kojoj svatko, u svojoj zabludi, na kraju biva izigran.
Pero je na mjestu s kojega mora zakoračiti naprijed, hrabro otvoriti svijest o postojanju, shvatiti da se ono ne nalazi u iluziji materije i moći, početi živjeti slobodan i neograničen konceptima društvenih slagalica kao ni nametnutim vizijama naše, na pogrešnim kriterijima preizgrađene civilizacije.
Velike riječi i pregršti planova Energiji su bespotrebni koliko i prazna posuda žednom psu. Ona treba zadovoljstvo koje zrači iz nas kako bi njime mogla graditi sebe. Prazna želja za materijom prožeta strahom nije dovoljna za to.
"Znaš li gdje leže tvoja ograničenja?" upitam Peru.
Nekoliko trenutaka tišine.
"Ne."
"Inertno leže na onom mjestu s kojeg ih ne želiš odmaknuti."
Pero se podsmjehne kao da sam ispričao neku šaljivu glupost. Nije svjestan da je bez tog smjerokaza nemoguće postići ono najvažnije.
Povjerovati da svatko od nas može biti sretan u svakom trenutku i prihvatiti da sve što uistinu trebamo je u sebi imati osjećaj zadovoljstva od trenutka u kojem ujutro otvorimo oči pa sve do momenta kada ih navečer zatvorimo.
"Nisi me razumio?"
"Dobar vic."
"Kada si odlučio da se radi o vicu?"
Pero odmahne glavom.
"Znaš li kako Bilderborg definira limite koje nameće svijetu?" upita. Njegove mu nesvjesne granice ne dopuštaju shvatiti da govorim o njemu, ne o svijetu oko njega.
Skinem se do pasa.
"Postoje principi socijalnog sustava koje možemo iskoristiti protiv njih. U buđenju uspavanih leži realnost naše buduće slave i istinska važnost našeg uspjeha..."
Razvijem krila.
Pero konačno ušuti.
"Pero, postoji samo danas. Ono samo jest i ne razlikuje povoljno od nepovoljnog. O tebi ovisi hoćeš li razumjeti sadašnjost i prihvatiti je s osmijehom bez obzira kakvom ti se racionalno činila. Ne zaboravi da tvoj ne mora biti onaj ispravni pogled", posljednje je što kažem.
"Ali..."
Kada okolina oko nas snažno proživljava 'ondje i tada' koji nikada ne moraju stići, zaista nema potrebe biti 'ovdje i sada'.
Zalebdim nebesima u mirnoći zadovoljne vibracije i pogledam na beskonačne ledine zemaljskih težnji okružene morima ljudskih želja dolje daleko. Mnogi glasno pričaju svoje priče, ali ovdje se ne čuje buka nižih sfera koja nikada nije služila za ostvarenje važnih ciljeva, niti ikada hoće.
Često se dogodi da zaboravimo koliko smo mali, da je život samo mrtvačev san koji se izmjenjuje na obrnutim stranama važnog, a veliki tajni plan s velikim ciljem traje i bez riječi.
Ali... i to je dobar razlog za biti zadovoljan.
Post je objavljen 31.12.2016. u 00:34 sati.