Razgovor sa djetetom, koliko god ono imalo godina je od osobite važnosti za njegov rast i razvoj. Ne radi se o tome da razgovor vodite samo sa djetetom kad ono nešto napravi, već razgovor koji je svakom od nas potreban. Kada je dijete još premalo da bi vas razumjelo, pričajte mu kroz igru, govorite mu koliko ste sretni što ga imate, pričajte mu o lijepim trenucima koje provodite sa njim, o vašoj zajedničkoj igri, a kada dijete naraste dovoljno da vas može razumjeti i kada je spremno na ozbiljnije razgovore sa vama, onda neka ti vaši razgovori budu dublji. Pitajte svoje dijete kako je, ako ide u vrtić pitajte ga kako je proveo dan, neka osjeti da se vi zanimate za njega i za njegov život. Kada dijete napravi neku pogrešku, spustite se kraj njega i sa njim popričaj te o tome, ukažite mu na to da je pogriješio i usmjerite ga na ispravljanje greške. Ali ono što je najbitnije, pustite dijete da govori. Vi ste ti koji trebate postaviti kratko pitanje da ga dijete razumije i pustiti da ono govori. Nemojte nikako djetetu postaviti puno pitanja jer će se ono vrlo brzo isključiti iz razgovora. Kada želite djetetu nešto pojasniti, uvijek govorite mirnim glasom, tiho, bez vikanja.
Vaše dijete neće uvijek biti spremno za razgovor, jer nismo ni mi uvijek za to, zato, ako vidite da vaše dijete nije zainteresirano, pustite ga, nemojte forsirati jer će te u njemu stvoriti nervozu i ljutnju. Potičući razgovor sa djetetom, ono će postati svjesno da ste mu vi prijatelj, da može sa vama razgovarati o svemu, a danas-sutra će samo doći i početi pričati sa vama, posebno kada bude imalo neki problem. Razgovarajte sa njim o njegovim mislima, osjećajima, jednostavno, kroz igru, neka dijete osjeti da se zanimate za njega, njegov život, da zna da sa vama može o svemu razgovarati. Budite njegov prijatelj.
Post je objavljen 30.12.2016. u 14:06 sati.