Jin i ja smo šetali prije nego što su oblaci pocrvenili i postali "prekrasni". Naime inače pouzdani susjedi u zgradi preko puta, koji ustaju u petnaest do šest i pale svjetla spremajući se za odlazak na posao upalili su svjetla u pet, a ništa, protegnuo sam se, skinuo i odjenuo te otišao u kupaonu, Jin je malo zatresao glavom, oklijevao ali me ipak slijedio, tamo sam na svjetlu vidio da je tek pet prošlo, al se nije imalo smisla vraćati, jedan je već bio za šetnju spreman.
Bilo je jako svježe, no mi to volimo, tu iluziju udisanja čistog zraka. Jinu je rep non stop zadovoljno radio, obavio je i sve potrebe, šetnja za deset. Kad smo se vratili, popio sam limunadu, malo opet zadrijemao, pojeo mješavinu mandarina i kiwija i sjeo za kompjutor. Fejs i instagram su već bili puni slika predivnih šarenih oblaka, najbolju je napravio naš bloger Miško, ja sam svejedno bio zadovoljan što sam ih ulovio dok su još bili zdravoobijeli.
p.s.
Povrtni pire nam je zbilja ukusno ovogodišnje otkriće.