Marketing
Moglo je itekako lošije (2016)
Sve u svemu nakon i predugo vremena mogu napisati da je prošla jedna uglavnom dobra godina. Na poslu prvi put u karijeri nisam u oporbi, koliko će trajati istina ne znam, uvijek sam oprezan, u svakom slučaju ugodnije je tako obavljati ono što moraš, čak i po mjeri birokrata i onih koje sam uvijek prezirao kao i samu državnu maturu na način kako se sprovodi kod nas, moji učenici su ove godine s prosjekom 4,3 itekako uspješni (ostaje moja primjedba da su te ocjene bezvrijedne bez eventualnog testiranja govornog snalaženja, ako se već testirati mora). Inače generacija nije ništa bolja od ranijih, samo smo naučili fore rješavanja.
Berlin je ljetos bio s nikad boljim smještajem, moje mlado političko društvo tamo je ili u parlamentima ili predsjedništvima stranaka, što mi da se razumijemo, ne znači previše, jer se izbjegavam družiti s uspješnim mladim ljudima, ne želim ih ugrožavati svojim idejama koje nemaju prođu. Uglavnom pogled tamo s terase s visine je bio doživljaj koji je nedostajao u našim boravcima tamo. Svi navode da je 2016. godina umiranja slavnih, Bowie i Cohen su mi bili važni u vremenu sazrijevanja, tek prije par dana sam slučajno saznao da je nešto prije našeg dolaska u Berlin umro i čovjek koji mi je svojevremeno kratko vrijeme bio jedan od uzora, anarhist Bommi Baumann. Upoznao sam uživo neke iz njegovog okruženja, njega ne, a i razočarao me, kao što me razočaraju svi koji se odriču nekih grijehova mladosti, ako je netko poražen ne znači da nije bio u pravu.
Sve što se poduzimalo s drugaricom i Jinom imalo je smisla. Negativna u prošloj godini su iskustva sa sudstvom koje podržava bandu i lešinare, materijalno gubim sve protiv organiziranog kriminala ali tu se ne može ništa napraviti, treba izbjegavati uopće razmišljanje o kriminalnom okruženju u kojem se korupcija favorizira.
Što se godišnje gastro strane tiče, imamo ženu od koje kupujemo koku i piliće, nije ni čudo da je to postalo i Jinovo omiljeno jelo. Od "kuhanih" jela najbolje su nam išli gulaši. Definitivno najbolja birtija ne samo zbog jedinstvenog pogleda, al samo ako su u smjeni dva izuzetna konobara, je "Trsatika", ražnjići su nešto skuplji (55 s prilogom) al bez konkurencije u gradu.
Na internet sceni godina je donijela zanimljiva druženja na fejsu i instagramu, twitter propadanjem piratskog pokreta gubi kod mene na zanimljivosti, iako mi je tamo objektivno daleko najuticajnije društvo, blogerska scena i dalje slabi, no ostao je uži krug blogera koji se drži, Trillian se vratila, Annaboni nakon što se jedno vrijeme samo svađala, ponovo piše itekako dobro, GP je neprikosnoven sa svojim dnevnim fotografijama, Euro uspješno nakon svih godina fura svoj humor, Zub piše priče, Lasta putopise, Sijedi prigodno pjeva, Sewen se napokon opet zaljubljuje, Modrina i Oda šire pozitivu, Dinaja enciklopedijsko znanje, Andrea dnevno ljuduje, Dražen je valjda prvi sve ove godine uspio između ostalog i inteligentnim konceptom ugroziti Eura po popularnosti, usput ostavljao poticajne komentare, Propheta se nažalost prorijedio postovima, Regina me na divan način podsjećala što je ljubav, Stara Teta me kupila podsjećanjem na nekdašnju bosansku umjetničku scenu, a i širinom pogleda, nisam znao za njen blog sve ove godine, kao što mi je promicao vrhunski kroničar Mekon, sad se pitam jel on onaj Mek s pokojnog x portala, mislim na blogu je znatno jači, godinu ću pamtiti i po tome što dizajnerica mog bloga postiže međunarodne uspjehe i osvaja nagrade, zadnju u Barceloni, tu je Windica koja doduše rijetko piše, a za kraj, nisam zaboravio Ani ram, žena je svojim stilom pisanja jednostavno van svih kategorija. Kad sam započeo pisati o blogu, palo mi je na pamet, tih par preostalih mogu i poimence spomenuti, al eto, nakraju će ispasti da sam nekog i zaboravio, unaprijed se ispričavam, imam osjećaj da mi par važnih fali, s Leeloo i dosta drugih blogera više se družim na drugim platformama.
Doček Nove sa željama da ne bude lošija od stare bio je planiran u Rimu, dobar izgovor za kupovinu alpina čizmica, kak su teroristi najavili napade, s radošću sam se sjetio one, vidi Rim i umri, prvi put mi 1999. to nije uspjelo, al eto, jutros su nam javili da ipak nema mjesta. Šteta, i drugarica je obnovila parfem i nabavila cipelice, a Jin je uvijek za putovanja itekako spremam, no gdje god bili, nas dvojica se prilogađavamo, previše je u društvo sve krenulo ukrivo da bi si dopustili neskromnost.
Post je objavljen 29.12.2016. u 14:19 sati.