Marketing
Ljubav iza ogledala...
Veliko kristalno ogledalo, slika prošlosti, djetinjstvo u crnom okviru izrezbarenog dreveta, moj dnevnik, prijatelj, vjerni slušaoc izmišljenih i željenih priča. Ja i moja slika u beskrajnom dijalogu, studija postojanja, izgradnja osobnosti u vječnom sukobu snova i stvarnosti.
To zrcalo skriva tajnu trajanja i nestajanja, prolaska i ponovnog rađanja. Uranjajući u njegovu dubinu ulazim u svijet prije pamćenja, preda mnom se otvara svijet prije sjećanja. Zrcali se kontemplativni ljubavni čin. Vidim njega, čujem odu "ljubavi". Osjećam sebe, dakle postojim. Sigurna sam, ovo osjećanje osjećaja je buđenje u snu koji se noćima smiruje, jutrom uzburkava i danom traje.
Prisjećam se, već na početku zrelosti, sam težila plavim daljinama nećeg još nedoživljenog, nekim novim istinama koje su bile sažete u djelima antičkih filozofa i renesansnih pjesnika i doživjele svoj vrhunac u poetičnim djelima Giordana Bruna. Njegovo razmišljanje je nastavak mitologije, misaonog bogatstva antičke filozofije i Firentinske akademije, sna o povezanosti čovjeka i univerzuma. Njegovi stihovi, ali i njegovi dijalozi su me već onda pozivali u svijet neobjašnjenog i nedovoljno shvaćenog.
Ulazim u odaju ogledala i odjeka. Susrećem zrcaljenje onoga što dugo vjerovah, događa se zvan mene. U dobroj vili moga djetinjstva prepoznajem Dianu, boginju lova, a u anđelu čuvaru prepoznajem Bacchusa, razuzdanog boga dobrog raspoloženja i pravih životnih istina.
Mi smo tu i mi postojimo i onda kada smo daleko. Diana je uvijek tu, ona je moja misao, Bacchus često odlazi u neko drugo vrijeme i uvijek se vraća iz novog vremena, ja ostajem i to što osjećam nije čekanje, nego ljubav.
"Otkrio sam vrijeme naše metamorfoze."
"Iz čega smo se u šta preobrazili?"
"Prešli smo iz mita u život."
"Kada."
"Na kraju renesanse."
"Što je bilo prije toga?"
"Stoljeća naučenog neznanja i suša osjećaja"
Čujem glas s početka priče:
"Bog reče: neka bude svjetlo i bi svjetlo."
Iz miliona svjetlosnih godina izranja početak, trajanje i prolaznosti svega. Spoznah eone, svijet i vrijeme u sebi, prepoznah Kronosa, alegoriju vremena koja nemilosrdno ždere trenutke.
Gledam u nebo, pogled traži potvrdu među zvjezdama.
Koliko svjetlosnih godina je star zvjezdani trag koji se prosu tamom? Koliko je prošlo okretaja zemlje dok je Danica stvarno najavila zoru?
Koga je on, svemoćni stvaraoc svega, poslao na zemlju da ukaže svoje postojanje, koga je učinio čovjekom da čovjeku potvrdi sebe u njemu.
Čije rođenje mi slavimo u Badnjoj noći?
Je li to odbačeni Mitra rođen u pećini ili ipak djetešce rođeno u štalici?
Je i to bio nepobjedivi bog sunca Sol ivictus koji je žrtvovao bika ili je to bio Isus koji je žrtvovao sebe i ponovo za čovjeka otvorio vrata raja?
Je li to bio početak novog zlatnog doba ili je to samo ljubav?
Dijana Jelčić
ljubav iza ogledala
Post je objavljen 29.12.2016. u 08:18 sati.