50,7 kg, 2 i pola dana viroza, 38,4 temperatura, košmari... Oko 5 ujutro probudim se, nema temperature, osjećam se sjajno, kažem: "Hvala Ti, Bože, što si me ozdravio" i krenem u kupaonicu.
Pojma nemam kako, odjednom se nađem u kadi (bez vode), s glavom nadolje, košmari kao da me desetine demona drobe u svim smjerovima i guraju nadolje, pokušavam se otrgnuti svim silama... Odjednom sam na podu kupaonice s istim košmarima...
A onda nestane pritiska. Napokon sjednem, priberem se i krenem lagano na kat, pa u krevet. Sve u redu.
Sada znam kakav je to osjećaj kad se, pri spomenu na Božje ime, demoni razbjesne što moraju izaći iz tebe... (Lk 8,27)
Posljedice: lagana bol na dodir na desnoj strani lica, rasječena gornja i donja usnica (ne vidi se iz aviona jer sam odmah stavila oblog od rakije), te bolovi u vratu (i to je već prošlo od Alpenkrautera). Hvala Bogu, još jednom, i još tisuću puta, i zauvijek, što "ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama, jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je Njegova s onima koji Ga se boje.¨Ps 103,10.
Post je objavljen 27.12.2016. u 20:52 sati.