Budući da živim u kršćanskoj, uglavnom katoličkoj zemlji, dala sam krstiti djecu, nekim čudnim ljudima doduše, po izboru mog bivšeg. Jedni su prvo koljeno Božidara Kalmete koji me se doduše kad sam ga upoznala prije puno godina dojmio ko zadnja pizda. Što se pokazalo kasnije u politici da nije.
Drugo dijete su krstili ljudi kojima sam s hrvackog prevodila na engleski ono kaj je pop pripovedal, s tim da sam sin prevela ko error, al su ostali vrlo ozbiljni i sve pet, i nikak im nije bilo jasno ne moj prevod nego važnost koju se u Hrvackoj daje tom krštenju, tam u Belgiji kod njih postoje u bolnici krstionice i to se obavlja odmah nakon rođenja djeteta, po difoltu što znači greški. Molim da me se ne ispravlja.
Prvo dete rođeno na moru kršteno u Zagrebu, drugo rođeno u Zagrebu kršteno u Blatu n/K.
I onda ja nazovem dugogodiošnju prijateljicu, ženu od formata i čestitam Božić, ona zahvali i pita - a kad je ono tvoj Božić?
Nije prvi put da me ovak zajebala, ali ako poživi do idućeg Božića, ili joj neću Božić čestitati ili ću reći iskreno: Ja nemam Božić, ali sam djecu krstila jer vas većina tak želi a svoj dio Božića i jebeni bor koji sam kupila u svoj svojoj neimaštini, bum idući put zapalila i hitila kroz prozor nek bu ko gorući grm, jer ja znam kaj je grm koji gori. Koji simbol.
Fort me neko hoće preobratiti, nevjerojatno, akademici, obični diplomirani ekonomisti, neki kemikalci i nešto, mislim - ljudi, stanite!?! Samo su rijetki, pravi, vjernici, sretni kad im čestitam Božić i uzvrate tak decentno da ti je čist lepo kaj je Božić, pa je neradni dan, eto bar tolko. Znaš ono kad niste baš prijatelji a niste ni samo poznati - pa vam drago dođe kad se sretnete, čestitate si taj Božić i nove godine i tako sve, al nemoj me silovat i htjeti prinijeti na krst. Veli jedna - nije krst nego križ. Daaaa? A dete se vodi na krštenje a ne križanje, ajd sad reci. Pa se zbuni.
Dvaput sam bila krsna (križna?) kuma a u crkvi, sve nekrižana. Kad je velečasni čul da nisam krštena nije htel krstiti dete. Kad su kumovi rekli da bumo otišli u pravoslavnu crkvu (ne bi, pardon, mislim oni ne bi, meni se fućka) rekel je - može večeras u 7? I bi krštenje.
I nikad nikog nisam jebala da je mlada muslimanka i prešla na katoličku vjeru ili obrnuto, on, i da u zbilji ne smijeju vjerovati u boga jer ni ja ne vjerujem.
Ne znam ko je ono napisal - muslić klanja, vodi neke ratove ubi nevjernika kršćan se fort križa (najgore mi je u tramvaju ujutro jebatesova sve se babe križaju u Rankopanskoj ko lude!) a nabijanje na kolac pripisuje Turcima dakle islamu, a navedeno potječe iz KriČarskih ratova, jude se dopisivaju s nekim bogom tam na onom zidu, to bu se jednom zrušilo od pritiska, ne primaju nikoga u svoje redove, ne mare ni za incest samo da je seks među parovima u istoj vjeri; samo ateist sedi na obali mora pije svoje piće i ne dira nikoga.
Dakako i oni na istoku šintoistički nekaj svojeg al bar nisu agresivni, budisti su mi fenomenalni al samo za gledanje i divljenje, ko mene pita pizda mu materina bi li ja to sve počela uvjeravati da bog ne postoji i da je moj prijatelj Štef Hawking zračunal da Boga doista nema!???
Priznati genijalac kog niko nije pobil.
Nazovem danas dugogodišnju prijateljicu i čestitam joj Božić, ponavljam ovo, znam (namjerno kasnije jer ima ogromnu familiju i znam da joj je u to vrijeme puna kuća a ona voli pričati na telefon a mrzi se ispričavati kaj nemre taj čas razgovarati)... A ona mene pita da kad je ono moj božić, usput me jebe kaj mi je mama iz mađarsko-srpskog braka, nije me sram reći da je djevojačko prezime mame bilo Đomparin, tolko o srpstvu, ali ni tu osminu srpske krvi ni 4 godine logora ni 4 godine služenja u JNA mog pokojnog oca, prvim potomkom Slovaka i Zagorke, e to mi nemre oprostiti. Možda da je stari bil neki ustaša ili domobran, možda bi onda prošlo. Ovo je glupo, ja sam stara, ona je prastara, čemu time pred kraj života mahati. Neću ju više u životu nazvat, matere mi iz mađarsko-srpskog braka, pun kurac mi je i srpske snahe s kojom sam prekinula zbog njenog velikosrpstva, pa time i s bratom. Ja sam Hrvatica i nekrst, želim ostati Hrvatica a krstit se ne želim, sve poštujem, al poštujte i vi moj ateizam, boli me džon ko je stvoril ovaj nepravedni svet i ne vjerujem ni u Raj ni u Pakao, pakao je bil dovoljan u ovom životu, hvala.
Malo mi se to sve skup gadi. Budimo tolerantni. Sad joj je blizu 80 al se poznamo preko 20 godina i dokazale smo se kao prijateljice, obje, zakaj mi zagađuješ život, jebem ja svaku vjeru ako u njoj nema tolerancije, pa kom pravo kom krivo.
Post je objavljen 27.12.2016. u 19:50 sati.