Marketing
Najljepši cvijet evanđelja...
Naše vrijeme je prepuno znakova koji ukazuju da se nalazimo na pragu nečeg što su mnogi stoljećima, pa i tisućljećima isčekivali. To je vrijeme praznine, a ujedno i vrijeme potrage za istinom i onoga što će ispuniti horror vacui. Ponuda je danas doista široka, a zabluda primamljiva. No iskustvo stjecano tisućama godina ljudske civilizacije govori da prave vrijednosti nisu nikada odmah nadohvat ruke, već se za to treba izboriti. Sve što je stoljećima i tisućljećima bio nekakav etalon života i društva općenito, danas vrijedi to isto, uronimo u dubinu sebe sama i ispunimo prazninu ljubavlju. Pripitomomo jahače apokalipse u sebi, sveti Ivan nam ucrtao put ka spoznaji tih demona u nama samima, ostavio nam je ljubav u naslijeđe. Živimo je... sretan imendan svim Ivanima i Ivankama...
Završila je odiseja lutanja po, na dlanu vječnosti, neupisanim stazama. U torbi beskućnika otkrih urnu u koju sakrih pepeo prohujalog vremena. Zidni sat otkucava novo jutrenje. Budi me miris kave. .
Grle me strune blagdanskog spokoja, tvoja prisutnost se ovija oko mene.
Noć nestaje u njedrima sunca, gubi se tmina pod kopljima svjetlosti. Promatram rađanje ljepote, svakodnevni ritual odvajanja od iluzije lazurnog beskraja. Ćutim iskrenje budnosti. Osluškujem tišinu u dubini uma. U viziji svitanja se zrcali igra jutrenja. Izranjam iz praznine bezriječja, osluškujem slovkanje tvog imena na zaslonu čulnosti. Nepostojeća ruka svjesnosti ispisuje poruku na zidu hrama. Promatram ikonografiju ljubavi i vidim oči boje sna. Osjećam disanje srca.
Danas slavimo Ivanovo otkrivenje. Ivan je zaštitnik ljudi koji se bave knjigom, učenika, studenata, učitelja, teologa, pisaca, knjižara, izdavača, novinara, skladatelj, slikara i zaštitinik prijateljstva… Uranjamo među latice najljepšeg cvijeta evanđelja.
Darovali su mi ime i boginju, darovali su mi vrijeme previranja i vrijeme vjerovanja, vrijeme bezgranične sreće. Razotkrivena u tvojoj svetosti ljubim ovo svitanje i pretačem san u javu. U jecaju svemirske tišine naslućujem glas nebeskog rapsoda, čujem bubnjeve šamana vremena i volim ovaj trenutak bliskosti. Zablude utopih u moru privida, dotaknuše me titraji beskrajnosti vjerovanja u ljepotu vječnosti. Zavijutak iznjedren iz tkiva sna miluje postojanost i sklada himnu harmonije, iscrtava kozmologiju ljubavi.
Ćutim iskonski dodir, lux primus u zavjetrini tmine, filozofiju mirisa pretočenu u čulnost, apokaliptične boje nestaju, gube se u svitanju mladog dana. Ivanovo otkrivenje sklada rapsodiju boja i pretače ih u čujnost ćula svevremena. Vidim Nikin stijeg u zjenici beskraja, zvjezdano sjeme u poeziji kiše. Suze neba ispiru tugu sa lica vremena. Drevni oceani grle svodovlje budnosti, rađa se mladi dan.
Na obzoru svitanja nestaje silueta tužnih proročanstava, gubi se u izmaglici nepostojanja. Svjesnost skida korotu sumnji, odjeva halje iskrenosti, kiti se dijademom utkanim u zlaćanu spiralu božjeg zakona, u ljepotu ljubičastog svitanja, u koljevku ljubavi.
Dijana Jelčić
888 postova... plus 474... pospremljeno u arhivi bloga...
Post je objavljen 27.12.2016. u 07:48 sati.