BADNJAK je dan uoči Božića. Za rimokatolike jedan je to od obvezatnih dana posta i nemrsa. U mojemu kraju riba nije dijelom pučke tradicije. Kod nas je na badnjačkom blagdanskom stolu obvezatan krumpir pečen u ljusci i grah skuhan na ulju te kiseli kupus kao prilog.
Badnjaku se najviše raduju djeca. Ona, naime, od ranih jutarnjih sati obilaze domove rodbine, susjeda i prijatelja i dobivaju poklone - čokolade, bombone, jabuke, igračke i novac. A prije nego li nam je došao Zapad djeca su morala pjevati kako bi zadobila naklonost domaćina i odobrovoljila ga za darivanje. Taj se običaj zove kvocanje.
PJESMA ZA KVOCANJE* I
Ko – ko – koko – da,
'ko šta ima neka da,
a 'ko nema neka sprema.
Kukuriku ...
za veliku jabuku!
PJESMA ZA KVOCANJE II
Ko – ko – koko – da
'ko šta ima neka da,
a 'ko nema neka sprema.
Kukuriku ...
baba na šljiviku,
a djed na torabi*
'oće babu da zgrabi!
PJESMA ZA KVOCANJE III
Ja sam doš'o na dva točka
da vam budem prva kvočka*.
Ja sam doš'o priko mora
da mi date šaku or'a.
Ja sam siš'o sa planine
podajte mi i slanine,
a tamo je jako zima –
naspijte mi lončić vina.
Ja sam stig'o od ovaca
pa mi dajte i novaca.
Na planini vjetar vije
naspijte mi i rakije!
Najbogatije darove dobivala su djeca koja prva nekomu dođu - prve kvočke. Obiljem poklona darivano je unuče koje je prespavalo kod bake i djeda i na Badnjak ujutro zapalilo prvu vatru. To se unuče zove položaj. Ja nikada nikomu nisam bio položajem, jer su obje moje bake i obadva djeda umrla prije nego sam se rodio.
Položaj
Post je objavljen 23.12.2016. u 20:11 sati.