Zanimljivo, kako malo ljudi na Korzu nešto prije osam ujutro, a radni dan bi se trebao početi zagrijavati. Jutros sam primjetio i da se masovno na vjerojatnom ili bar osjećanom minusu peru izlozi dućana i kafića, a i Ecco, dućan jedinih cipela koje podnosim, cijeli život sam u varijacijama tenisica, je propao, i ja sam tome pomogao, u Berlinu su na sniženjima višestruko niže cijene. Propadaju i meni drage stvari, danas sam zamijenio dugogodišnju loptu, naživila se ona, al eto, životni ritam. Prilažem dokaz da ponekad pojedem, što ono kažu, i nešto jušno, mahune su bile izvrsne.
Već sam pisao da na fejsu imam još znatno šarolikije društvo nego na blogu, na zgražavanje mojih ozbiljnijih frendova koji se smatraju mojim ideološkim istomišljenicima, tu su pristaše ustaša, partizana, omražena buržoazija, a imam i četničkog vojvodu s kojim sam polemizirao samo povodom smrti Mome Kapora, ništa se nismo složili, kao što smo se baš rijetko politički išta slagali, no začudo, nije me blokirao, vjerojatno se i on čudio da ja njega nisam. Inače izabere dobru poeziju, ako nije angažirana, a sad sam primjetio, već neko vrijeme ima izuzetno simpatičnog psa, mada pije s trećerazrednim slikarima ikona, to ne mogu razumijeti, ljude ufurane u svoje uigrane zaokružene uloge.