Marketing
Lepeza lijepih sjećanja
Zaista se ne sjećam kako mi je more poteklo venama rođenjem u Makarskoj
na 100 metara od mora. Ali znam da uz more uvijek nađem sebe. U sjećanju
prvo izleti plavo cvijeće na padinama Predolca u Metkoviću i žuta ruža čiji miris
još pamtim. To su mirisi djetinjstva. Onda se zabijele stijene pružene u more
Sućurja, na kojima smo se igrali slobodno, nesputano. Pa zamirišu borovi u
Makarskoj i more se zaplavi u svim mojim pogledima, a Biokovo se nadvije
i zaštiti me krilima sure ptice. Plešemo na terasi nad morem, zapletenih
njegovih prstiju u mojoj kosi. I pod borovima na velikoj plaži spuste se tople
usne u prvi poljubac. Kestenovi mirišu na ulazu u Medicinski fakultet u Rijeci.
Pa neke zelene oči šeretski ušetaju u moj san i odvedu me daleko, daleko,
da sve ispočetka stvaram, da se borim i izborim za plavu pa za crnu kosicu.
I rastemo zajedno, veliki kao ponos, još veći kao sreća. Prve riječi, pa prvi
uspjesi u struci i nauci, njihova i moja putovanja po svijetu. Ja sam mjerila
Europu, oni mjere svijet, koliki je, kakav je. Po istoj balskoj dvorani plovimo
i oni i ja, dijeleći nemjerljivu radost plesa.
Nakon vrtloga sve se istaloži i nove se nade rode, ponovo srce zaigra.
Puteve mjerim kotačima i patikama, staze otkrivam i radost nalazim.
Fotografski bilježim ljepotu s kojom se susrećem. Nasmiju mi se male smeđe
oči, pa zaigraju nestašni plavi pramenovi i poremete svaki red u danima.
I idemo dalje i veselimo se svakom danu koji dolazi.
Post je objavljen 23.12.2016. u 06:22 sati.