Marketing
Možemo više, sigurna sam, možemo
Najprije hvala svima vama koji ste ostavili svoje dobre želje za oporavak. Naravno da se ja prva nadam da će biti bolje i da će naše druženje blogersko još potrajati. Ove godine sve blještavilo gradsko, a i državno pratim samo preko televizije i stvarno ne mogu vjerovati kako ljudima malo treba pa da zaborave kako teško žive, kako si samo mrvice mogu priuštiti od sveg tog blještavila. Još od kada su mi krenuli problemi sa srcem slušam rečenicu: Samo pozitivno misli i sve će biti dobro. O toj rečenici razmišljam i ovom čovjeku na slici. On stoji u uglu ulaza u zgradu kako bi se bar malo zaštitio od hladnoće. U ruci drži časopis koji se zapravo i ne može tako zvati jer je tek nekoliko listova papira. Kako god on je beskućnik, jedan od tisuću beskućnika ili milijun istih širom svijeta. Nekoliko puta godišnje štampaju svoju tugu, svoj život na nekoliko listova papira. Mnogi od njih jednostavno nisu imali sreće plivati kroz sve nedaće što nam je društvo imućnih nametnulo. Taj muškarac stoji čekajući. Nikoga neće zvati, nikoga za rukav vući, od nikoga ništa tražiti, neće prosjačiti, jednostavno čeka da kupite časopis koji košta 8 kuna. OSAM KUNA. Od toga četiri kune ostane njemu, a četiri ide za novi broj. Sigurna sam da ste ih i vi vidjeli, ali jeste li zastali, jeste li bili voljni odvojiti tih osam kuna? Vjerujem da mnogi jeste. Sigurna sam da pomažete i na mnoge druge načine, no ovih dana blještavila možda bismo svi skupa mogli napraviti i više, a to više neka potraje kroz cijelu godinu jer njima BESKUĆNICIMA svaki je dan novi izazov preživljavanja.
I malo za dušu
Post je objavljen 22.12.2016. u 08:27 sati.