(Detalj s prošlogodišnjeg obilaska berlinske EAST SIDE GALLERY )
Sinoć mi sestra veli: "Pa to ti je tamo gdje si kupila torbu."
Dugo pričamo u popodnevno-ponoćnom telefonskom razgovoru o tragediji u Berlinu, u kojem je do nedavno živjela njena unuka.
Izađeš tako među svijet daleko od prve crte bojišnice, raduješ se druženju, božićnoj čaroliji, kuhanom vinu, bratwurstu, nasmijanim licima, muzici, torbi koja ti je bila preskupa do sniženja, i ono… tresss…
Navikli smo na pojedinačne tragedije tog tipa u vrijeme mira, kad nekog tresne ili strefi nesreća, pa kažemo: usud, peh, sudbina, ali i ove grupne postaju sve češće dio naših života.
Kako se braniti od prisustva nesreća tipa jučerašnje berlinske, koje više nisu dovoljno daleko od nas, ozbiljno se pitam. I ne znam što da kažem, osim:
moja iskrena sućut.