Samo oni razgovori imaju smisla nakon kojih život gledaš ljepšim očima
Samo oni razgovori koji te otvaraju za druge,
koji pojednostavnjuju tvoje misli,
čine odvažnima tvoj hod i tvoje ruke
i onda kada za to naizgled nema nikakva poticaja.
Samo oni razgovori nakon kojih više nećeš kroz noć tjeskobno iščekivati svanuće,
nego ćeš povazdan drugovati s osvitima koji niču posvuda,
oplemenit će tvoje biće.
Samo oni razgovori kojima se nećeš zaklanjati,
kojima nećeš nasrtati, osposobit će te za ljudskiji hod.
Razgovori u kojima oči proniču oči, kojima se miluju.
Samo oni razgovori koji te čine zahtjevnijim prema sebi,
pronicavijim prema drugima.
Razgovori koji te oslobađaju tvojih razloga i opravdanja,
po kojima srastaš sa životom.
Razgovori u kojima pališ svjetiljke,
malene, jednu po jednu,
činiš ih pristupačnima svakome
i ne pitaš ni za što preko toga.
Samo razgovori neopterećeni preobiljem riječi,
razgovori po kojima počinješ osluškivati čitavim bićem.
Samo oni razgovori koji ti darivaju moć
da možeš zavoljeti život i svako biće,
uključujući i sebe sama, u svoj djelomičnosti,
u svoj uzdrhtalosti, jedino oni razgovori koji te čine sposobnim i spremnim
da ustrajno dodaješ trun po trun životu, svakome, sebi,
od svega što ti se otkriva, od svega što poznaje tajnu rasta i bliskosti.
Samo takvi razgovori dostojni su tebe i onih koje ljubiš.
Onih koje nećeš moći, a da ih ne zavoliš.
- naisla na ovaj tekst
- shvatila sam i ja da razgovor trosi, a pogotovo onaj koji nema smisla
- kad to shvatis, presretan si
- sugovornik cesto misli da si osoran kad s njim ne razgovoras, ne kuzi da si ga prerastao
( naravno, ako pricamo o sugovorniku koji nije na 'nivou')
- radim na sebi da spoznam granicu riječi i mislim da sam pocela usvajat najbitnije
- najcesece sokiram sugovornika istinom i stopiram njegove ideje u startu
- naravno, za najdraze ljude imam beskrajno puno volje i energije, zapravo uzivam s njima razgovarat i
njihova mi je kritika najbitnija na svijetu
A
Post je objavljen 20.12.2016. u 15:24 sati.