Marketing
Zadnji ovogodišnji Šumski savjet
Žustro se raspravljalo u medinoj špilji! Govorilo se povišenim tonovima s nekoliko strana u glas tako da je bilo nemoguće razumjeti ikoga. Domaćinu, na izmaku strpljenja i snage, bio je pun kufer svega i tražio je od prisutnih da se što prije završi ova nepotrebna galama, sve češće čeznutljivo gledajući u smjeru kreveta, kompjutora i nekoliko eksternih diskova koje je u sezoni brižljivo napunio filmovima s torrenta. Jer što ako zima bude toliko hladna pa popucaju vodovi i nestane interneta? Hladnjak je bio pun krušaka i meda. Onaj drugi, s lokotom, skrivao je pogled na pokojeg rođaka (daljnjeg) prisutnih savjetnika. Naravno, agregat je bio servisiran, a u drugoj prostoriji bile su i bačve s gorivom.
Zečevi su bili najglasniji i zato su mu najviše išli na živce. Paničarili su nešto oko Uskrsa: a što ako krzno ne bude kako treba, a što ako ne okopni na vrijeme, a što ako nestane boje, pa ako lisica ne obavi svoj dio posla i ne pokrade jaja, a što ako...
Lija se samo mazno oblizivala prateći zečje brze pokrete i klimala lijevo-desno glavom negodujući oko insinuacija i otvorenih optužbi da bi ona mogla zeznuti svoj dio posla. Nikad nisam... – rekla je tiho, ali ozbiljno.
Predstavnik sobova izabran preko veze, demokratskim potkupljivanjem i namještanjem rodbine i prijatelja u prethodnim mandatima na ključne pozicije zvao se Rudolf. Mezimac djedice i najrazvikanije ime leteće zaprege. Bio je totalno cool što zbog alkohola kojeg je strusio s djedicom prije dolaska (Rudi nikad ne pije on samo grije stare kosti i opušta se), što zbog godina provedenih na istom poslu. Više je baljezgao nego suvislo pričao, ali dalo se prepoznati da je bio siguran u svoju zapregu zbog dosta mladih sobova koji su uvijek pušili te njegove priče o potrebi i vječnoj slavi i kad je nije bilo godinama. „Jurit će, hik, kao da ih stotine... vukova goni. I to bez naknadeeee, hik!“ – pohvalio se i cerekao.
U sjeni u kutu, dva su se vuka raspadala od smijeha na Rudijev crveni nos i nesuvislu priču. Oni i nisu imali nekih ozbiljnijih poslova osim generalno pratiti gdje će tko biti da mogu prenijeti čoporu. I da stanu na vrh planine ispred velikog punog mjeseca i zavijaju. Ono što su sada počeli osjećati i što im je dražilo utrobu i navlačilo sokove koji nisu imali što prerađivati bilo je meso iz medinog zaključanog hladnjaka. Postajali su sve nervozniji i gladniji, a to nije bilo dobro.
Znao je to medo po njihovim pokretima pa sve i da im nije čuo kruljenje želudaca, ali je bio preumoran da bi instiktivno udaljio ekipu jednim otvaranjem usta, urlikom i pokazivanjem mesojednih očnjaka. Ne, umjesto toga počeo je brojati zečeve kako bi se smirio i pripremio za spavanje. Ubrzo se pokazalo da fenomen brojanja nije urodio plodom odnosno smirenjem, pa je brojao još jednom te ponovio još jednom, ali svaki put bio je jedan broj manje: i sam je sada navukao djelić prethodne nervoze vukova, a njih, koji su sve započeli, sve je slabije čuo. Oni su se nekim čudom primirili.
Gospodin Ježić s drugog kraja šume zahvalio se na objedu, opravdao svoj odlazak daljinom koju još mora prijeći do kućice te navukao kaput od suhog lišća i nestao u noć. Medo se ponadao da će i svi ostali za njim, međutim Rudi je tražio putnu kavu. I to je bila kap koja je prelila čašu umornog domaćina, pa ga je fino pred svima poslao u rodni kraj i na brzinu zaključio sastanak.
E, pa prijatelju medo, odlazim uvrijeđen! – rekao je Rudi i teturajući na četiri noge krenuo prema izlazu. U to su se digli i vukovi i pohvalili medu kao domaćina te pohitali van. I svinja koja je do tada spavala krenula je za njima. Zečići su se skupili i prebrojavali, ali nije bilo pomoći, pa su zaključili, pretpostavljajući da se kod mede vrlo vjerojatno razvio neki gadan prirodni fenomen s višedimenzionalnim poljem koji je i ove godine progutao nekoliko dragih prijatelja, da nema nade. Naposlijetku je sa smješkom izašla i Lija neprestano se oblizujući.
Medo je zatvorio velika vrata, naslonio se leđima na njih i otpuhnuo. Mir i tišinu izvana je prekinulo zavijanje vukova, pa ih je brzo opet otvorio, ljuteći se na svoju zaboravnost:
Sretni blagdani svima! Mir, ljubav, free torrent, puni hladnjaci, topao krevet, krov nad glavom... – nabrajao je u noć glasno, ali bilo je kasno.
Svi su već otišli.
Post je objavljen 20.12.2016. u 12:36 sati.