Prva adventska nedjelja
odjenula je ljubičaste haljine
i kleknula,
bdijući uz vijenac omeđen bršljanom,
moleći za tiho srce i smiraj duše,
a tijelo
neka se skruši pokorno životom,
za postiti će kao i uvijek prije,
paleći
prvu prorokovu svijeću,
novu godinu navijestiti će
došašćem,
simbolom nade i iščekivanja
svu svoju ljubav darivajući
drugima...
Druga adventska nedjelja
Strpljivo drži svjetlost na dlanu
pripravna u skromnosti
jer približilo se kraljevsko nebesko
i ona čeka.
Nebom prosute zvijezde,
a samo betlehemska u očima iskri
zove se mir.
Priđite joj pastiri
i ovčice povratite se zalutale.
Ne bacajte kamenje u potok,
niti štapom po žitu udarajte,
tek ruke skrušeno sklopite
za one koje bi željele da zagrle.
Treća adventska nedjelja
Odjenula je ružicaste oprave
Svečano istupila
U sreći nijema
U boli slijepa
S osmjehom na licu
Pastirica radosna
Treću nedjelju opjevala
Radost svima navijestila
Svoje srdašce utišala
Tihu molitvu šaputala
Za druge je disala
I životom postila
Sreću rado podijelila
Tugu nikad spomenula
Krjeposna opet se nasmiješila
Sva u sjaju veselje je darivala
Nizak nizala
Radost u trenutke pretvarala
Sebedarje s ljubavlju ispunila
Plamenom srca zatreperila
U jedan je dlan dušu spustila
Za ovaj je susret živjela
Četvrta adventska nedjelja
Prva je gorjela nadom
Druga je gorjela mirom
Treća je gorjela radosti
Četvrtu palim ljubav
Neka plamen u srcu gori
U očima zauvijek iskri
Duša nek se stopli
a ruke ....ruke pružam
Puštam goluba u nebo
za molitvu, za oprost,
za sreću onih koje volim.