ponedjeljak je, 19.12., Božić samo kaj nije,
Kuca na vrata za koji dan.
Vozim se u tramvaju, nisam stoljećima odradila jutarnji đir do posla.
U biti uživam, misli su mi nigdje, srce mi je tu,
Ništa me ne uzbuđuje i ne stvara nervozu,
Čak ni činjenica da se svercam, više iz vica i bunta, nego iz potrebe, onak mrtva hladna si mislim,
Stiže Božić, ajde dođi, kaj mi možeš.
Svugdje neka kontrola, od karata do postupaka
Pa provjera jel sve sredeno za božićni ručak pa pokloni pa ovo i ono...
Nema toga ove godine kod mene, uspjela sam izbjec i otet se kontroli, konačno.
Neprocjenjivo.
Kaj da vam velim, stres oko Božica je došao do te mjere da više nitko ni ne kuzi o čemu se tu radi, a
Sve kao ususret Božiću uz brdo stresa.
Fuckas takvo mentalno stanje.
Fuckas sve kad ne kužiš poantu.
Nije ni ovo piskaralo godinama shvacalo bit, al sad znam.
Ovaj mir pod srcem, ma ko to more platit!!!!
Uživajte dragi ljudi i samo lagano uz brdo radosti i veselja ma kako teško bilo
Jer živi smo i disemo.
A
Post je objavljen 19.12.2016. u 23:12 sati.