Po želji pametnog zuba, doajena blog.hr, postavljam pjesmu koja je
objavljena u časopisu "Balkanske vertikale".
Kamen i ja
Kamen šapuće, govori, grmi.
Ako ga znamo slušati,
mnogo nam može reći.
Tko mu se divio,
tko ga se bojao,
tko ga je na drugog bacio,
tko je u njega urezivao želju srca svoga.
More je šapnulo kamenu da ga voli,
oduvijek.
Kamen je moru uzvratio,
dovijeka…
Kamen se činio svima hladan, oštar, nepristupačan,
dok nije zaplakao bijelim suzama,
a one se u cvjetove pretvorile.
Kamen je usmjeravao korake moje
i ispisao poemu o mojoj čežnji,
onome koji je znao slušati.