Marketing
Grč...
Klara!Klara! Ovamo!-
Dozivali su je poznati glasovi.Okrenula se oko sebe i ugledala svoje prijateljice kako joj domahuju;stajale su ispred blještavo osvijetljenog štanda za igranje pikada.Ivana je u rukama držala ružičastog medvjedića-
-Gdje si se ti izgubila?-upitala je Marija.
-Da. Mi smo se baš dobro zabavile.-reče veselo Ivana.
-Zar si sama šetala uokolo?-ponovo će Marija proučavajući očima Klaru.
-Pa da.-odgovori Klara.-Uživala sam .Zaista.Ja jednostavno uživam u promatranju ljudi na ovakvim mjestima, niste to znale?-
Kasnije ležeći u krevetu, Klara je razmišljala o Brunu, o njihovom poljupcu, o tome kako je zgodan i tajnovit.Lagani povjetarac dolazio je kroz otvoreni prozor i nježno rashlađivao njezinu kožu.
Shvatila je da o Brunu nije saznala baš ništa.Nije znala gdje živi ili što je radio na plaži ovog ljeta.Nije mu čak znala ni prezime.
Taman je tonula u lagan san kada su je probudili prodorni krikovi.Trgnuvši se iz sna, Klara se uspravila teško dišući.Krici su , shvatila je , dolazili iz Ivanine sobe.
Ivanina soba bila je prekoputa Klarine.Odgurnula je vrata njezine sobe i tapkajući počela tražiti prekidač za svjetlo.
-Pomozite mi!Pomozite mi!- vikala je Ivana iz sveg glasa.
Stropno svjetlo se upalilo i otkrilo Ivanu kako sjedi na krevetu dok joj se pod spavačicom bez rukava nazirala žarkocrvena koža.Njezina crna kosa u divljim je pramenovima padala oko lica.Cijelo lice joj je bilo u prestravljenom grču.
-Pomozi mi Klara-pomozi mi!
Zdenka i Marija upadoše u sobu odmah iza Klare.
-Bljak!Ivana!Što ti je to po ramenima?-vrisnula je Zdenka.
-Pomozite mi!Molim vas-pomozite mi!
Tri djevojke potrčaše prema njezinu krevetu.
-Pijavice!-izjavila je Klara.
Nekoliko velikih crnih pijavica prilijepilo se za Ivaninu desnu ruku, tik ispod ramena.
-Skinite ih!Skinite ih!-histerično je vrištala Ivana.
-Prestani se bacati naokolo i onda ćemo ih skinuti!-reče Klara hvatajući Ivanino rame.
-Pomozite mi!Pomozite mi!
-Ivana , prestani skakati!-zagalamila je Klara.
-Kako su pijavice dospjele u njen krevet?-Zdenka je zatražila odgovor od Marije.
-Otkud ja znam.-nestrpljivo je uzviknula Marija.
Zdenka je zgrabila Ivanin zglob i pritisnula ga o krevet.
Drhtavom rukom Klara se mučila s pijavicama.
Dok je Ivana vrištala i tresla se, Klara je istrgnula pijavice jednu po jednu i bacila ih u koš za smeće.
-Joj!Krvarim!Ja krvarim!-plakala je Ivana.
-Smiri se, prestat će za minutu-reče Klara pokušavajući je umiriti.
Ivanino cijelo tijelo grčilo se u jezivom strahu, a potom ju je protresao još jedan jezivi grč.Povukla je plahtu prema bradi, žestoko se tresući dok su joj suze tekle niz lice.
-Sjećaš li se prošlog ljeta u kampu?.-upita Zdenka Klaru, na što joj ova uzvrati upitnim pogledom.
Zdenka zaškilji u nju, jer je uletjela u Ivaninu sobu bez naočala.-Sjećaš se onoga dana
kada je Ivana plivala i kada joj se meduza uhvatila za nogu?
-Prestani!-preklinjala je Ivana.-Nemoj me podsjećati!-
Trebalo im je cijeli dan da je smire,nesretno se sjetila Klara.
-Kako su dospjele ovamo ove gmizavice?-ljutito je upitala Marija.
Buljila je u koš za otpatke.-Kako ?-upitala je nikoga posebno.-Kako su dospjele u sobu na gornjem katu?
-Netko je bio ovdje!-uzviknula je Ivana otirući suze plahtom.
-Ha?-iznenađeno je reagirala Marija.
-Netko ih je stavio na moje rame!-vikala je Ivana.-Nisu tu bile kada sam legla u krevet.Nisu bile u krevetu.Netko ih je morao unijeti.-
-Kako znaš?-upita Klara smireno polažući ruku na Ivanino rame koje se treslo.
-Provjerila sam krevet!-reče Ivana.-Znaš kakva sam kad su u pitanju i bube i crvi.Svaku večer prije nego što legnem u krevet otkrijem pokrivač i pregledam krevet.
Marija odšeta do prozora i proviri van.Bila je blijeda i izgledala je zabrinuto.-Tko bi ovdje mogao doći?Tko bi stavio pijavice na tvoje rame Ivana?To, to nema nikakva smisla.
Ivana je ispustila tihi uzdah.-Tako su odvratne.Osjetila sam kako me nešto štipa za ruku.One,one su sisale moju krv.One….
-Molim te Ivana, pokušaj se malo smiriti.-nježno joj reče Klara još uvijek držeći ruku na njenom ramenu.
-Sada je sve u redu, dobro si!-
-Je li netko znao da Ivana ne podnosi „crne napasti“?-upitala je Zdenka.
-Nitko nije bio ovdje-, čvrsto reče Marija okrenuvši se od prozora.-Nitko ne može ući unutra.Znaš i sama, Zdenka.-
-Pa kako su se onda našle na njezinoj ruci?-zatražila je objašnjenje Zdenka povisivši glas.
Marija je odmahnula glavom i sklopila oči.Njezina plava kosa slobodno se rasula po ramenima bijele spavačice.Žvakala je pramen kose koji je stavila u usta dok je razmišljala.-Ljeti uvijek ima puno kukaca.-napokon je rekla zabacujući pramen na leđa, govoreći samoj sebi.Također i miševa,ali nema šanse da bi pijavice mogle doći gore.Pijavice ne žive u moru, pa….-glas joj se izgubio.
-Netko ih je morao staviti na mene!-izjavi Ivana sada malo smirenija.
-Ovo je sigurno misterij.-Klara reče.-Osjećaš li se malo bolje ?
-Znaš što ja mislim?-upita Ivana ignorirajući Klarino pitanje.-Pridigla se bliže mekom naslonu kreveta.-Znaš što ja mislim?Mislim da nas je Marija pozvala ovamo da bi nas mučila!-
-Ha?!-bila je Klarina i Zdenkina iznenađena reakcija.Zdenka se baci na rub kreveta i jako zaškilji u Ivanu.Klara je i dalje ostala stajati pokraj nje.
-Što za ime svijeta hoćeš reći?-zatražila je objašnjene Zdenka.
-Čula si me!-skočila je Ivana.-Ove stvari što se ovdje događaju, sve one ne mogu biti nezgode.-
-Ivana , što to govoriš?-upitala je Klara sada .
Ivana je obrisala svoj šmrkavi nos plahtom.-Kažem da nas je Marija pozvala ovamo da bi nas mučila-odgovorila je tmurno,-Zbog Anite.-
-Sigurna sam da Marija ne krivi nas za ono što se dogodilo Aniti.-rekla je Zdenka, a glas joj je otkrivao nesigurnost.
-Nemojmo sada postati totalno paranoične.-blago je rekla Klara.
-Paranoične?Ja nisam paranoična!-ljutito odgovori Ivana.Zar ti zaista vjeruješ da je bila nezgoda kad te je Marija ostavila zakopanu da se ispržiš na suncu?-
-Da, vjerujem-reče Klara.
-A što je sa Zdenkom?-upitala je Ivana sa strepnjom.Marija je rekla Zdenki da dodirne elektrificirana vrata. I sada Ja!Pijavice zabodene u moju ruku.Govorim ti Klara, nisam paranoična,ja…ja.-
-Ššššš!-prošaptala je Zdenka podižući prst do usta.
Sve su mogle čuti Marijine korake na hodniku.Marija je ušla u sobu zabrinuta izraza lica.Zabacila je svoju plavu kosu na leđa preko spavačice.-Zbunjena sam koliko i vi.-objavila je ispod glasa.
U sobi je zavladala tišina.Nitko nije znao što reći.Kroz prozor je dopiralo glasno cvrčanje cvrčaka.
Isti zvukovi kao u kampu, pomislila je Klara s jezom.
Zdenka je glasno zijevnula.
Ivana je prestala plakati i navukla prekrivač do brade.
-Idemo natrag u krevet!-predloži Marija, mršteći se.
-Možda ćemo uspjeti dokučiti sve ovo ujutro.-
Nakon što je rekla Ivani laku noć i uvjerila se da je sada dovoljno smirena da ostane sama, Klara se zaputila preko hodnika u svoju sobu.Osjećajući hladnoću, zatvorila je prozor.Penjući se u krevet ponovno zamišljajući velike pijavice na Ivaninoj ruci shvati da su joj usta skroz suha.
-Vode, vode.-uzdahnu naglas.
Čaša hladne vode iz hladnjaka trebala bi pomoći.-pomislila je.
Što je tiše mogla , da ne uznemiri ostale, zaputila se stepeništem pa duž velikog hodnika odšuljala se do kuhinje.
Zastala je na pragu iznenađena što je našla upaljeno prigušeno svjetlo iznad kuhinjskog šanka.Pod njenim bosim nogama hladne pločice.
Nečija sjenka se pomaknula.
-Netko je ovdje.-shvatila je Klara
-Marija?Jesi li to ti?-prošaptala je.
Ne.
Jedino što je mogla raspoznati bila je visoka figura poluskrivena u sjeni blizu stražnje ostave.
-Bruno!-uzviknula je.-Što radiš ovdje?-
/ VI dio /
Post je objavljen 15.12.2016. u 22:38 sati.