Osim dominikanaca, i mnogi drugi katolički redovi njeguju oblik posvećenog života koji je namjenjen onim vjernicima, privrženim redu, koji su laici i žive laičkim načinom života. Među njima, na našim prostorima, najpoznatiji su pripadnici Franjevačkog svjetovnog reda. Ovog smo utorka imali priliku ugostiti jednog "franjevca trećeredca", brata Lovru Sučića, koji nas je malo detaljnije upoznao s karizmom Franjevačkom svjetovnog reda, ali i načinima funkcioniranja reda, donošenja odluka, njihovim projektima te načinu na koji oni žive svoju karizmu.
Kao i kod nas dominikanaca, česoslov je nezaobilazna molitva i za franjevce tako da nam je susret tradicionalno započeo tom prelijepom euharistijskom molitvom kojoj se pridružio i naš dragi gost. Inače, Lovro je asistent na filozofskom fakultetu u Zadru. Prije nego je dao trajne zavjete kao član Franjevačkog svjetovnog reda bio je nacionalni predsjednik Franjevačke mladeži (FRAMA) tako da je gotovo pola svoga života dio franjevačke obitelji te kao takav izvrstan sugovornik u našem nastojanju da upoznamo taj sveti i nama bratski red.
Bilo je govora o pravilu franjevačkog svjetovnog reda koje im je u nasljeđe ostavljeno od samog Svetog Franje i kao takvo duhovna riznica ne samo za franjevce, nego i za sve nas ostale. Posebno se Lovro dotaknuo pobudnice Svetoga Franje pokorničkoj braći i sestrama koja predstavlja svojevrsnu preambulu njihovog pravila i kao takva zadaje okvir posvećenog života koji nam sv. Franjo ostavlja u nasljeđe.
Posebno je naglašena važnost Pravila za život i funkcioniranje FSR-a u duhu sv. Franje, te nužnost kvalitetnog upoznavanja svakog brata s Pravilom prije nego se daju zavjeti. Bilo je riječi o tomu kako izgledaju njihovi susreti, koja su im osnovna područja djelovanja te koji su problemi s kojima se susreću. Posebno je bilo zanimljivo Lovrino svjedočanstvo s njegovog puta u Ruandu te upoznavanje ondašnjih pripadnika FSR-a te kako oni žive svoju franjevačku karizmu u okruženju koje je puno rana od nedavnih ratova, ali i općim siromaštvom zbog kojega većina stanovništva živi na rubu gladi, a gotovo 85% ljudi je nepismeno.
Na poslijetku, uslijedilo je vrijeme za pitanja našem dragom gostu kojih je bilo uistinu mnogo budući da smo svi bili zainteresirani za njegova iskustva te načine na koje bi ona mogla biti primjenjena u životu našeg malog bratstva. Primjetili smo da imamo mnogo zajedničkih problema, ali i da nam ne nedostaje entuzijazma ne samo da nadvladamo probleme, nego uistinu živimo posvećenim životom u kojemu ćemo biti "u svijetu, ali ne od svijeta".
Nakon razmjene prigodnih darova ostali smo još nekoliko trenutaka u ugodnom razgovoru s našim dragim gostom izražavajući svoje zadovoljstvo susretom te željom da nam se u budućnosti putovi opet isprepletu.
(slika: susret sv. Dominika i sv. Franje, autor Guido di Pietro)