Što je čovjek?
Mnogo minerala, vitamina, vode, dlaka, krvi, žuči, masnoće...
Možda nikad tako dobro ne osjećamo tijelo već tek kad je u nekom bolnom ili možda čak drugačijem stanju.
Do tog stanja smo negirali bol, barem ja to radim, i mislim kako mnogo toga mogu.
Unatoč tomu tijelo me ponekad izda ono samo kaže kad je dosta.
Tješim se onim nekim slikama budućnosti i molitvom koja mi pomaže.
Svatko je od nas drugačiji.
Netko će gledati drugoga i reći kako mu nije ništa, dok će on tu istu bol slabo podnositi.
Ne možemo znati boli onih drugih sve dok nismo ušli u njegove cipele.
Ne možemo znati ako nismo nikad bili bolesni.
Ima ona jedna biblijska na bacaj bisere pred svinje. Kad pogledamo ima mnogo toga i danas.
Biseri svinjama ne znače ništa i tek su im neki kamenčići kojeg one ne mogu pojesti.
Biseri i u prenesenom značenju mogu biti svašta, ali većinom ono najdragocjenije što želimo
podijeliti s nekim.
Jednom sam čula izreku da biseri u nečijim rukama sjaje, a u drugima postaju blato.
Tko ima bisere i tko ih prihvaća je odgovornost primatelja i davatelja.
I uvijek je tako...odgovornost onoga tko ih ima i daje i onoga tko ih prima.
Zamisliti da imate doista biser koji čuvate za neku posebnu osobu jer mislite da bi joj dobro stajalo,
ali ta osoba zapravo ne voli bisere i vi to znate ali mislite kako će se predomisliti.
Naravno osoba je kulturno primilia dar, ali ga nikad nije nosila.
Zar to nije ponekad i s nama?
Mi dobivamo mnogo bisera (zdravlja, mudrosti, ljubavi, talenata...), ali ih zanemarujemo
opravdavajući se raznim isprikama kako ne bi pokazali te naše bisere na dobrobit svih.