Marketing
Ah ti geniji
Nije da ne razumijem lamentacije štovanih intelektualaca ovog vremena o diktaturi prosječnosti koja je nastupila. Meni se čak čini, u politici i sindikalizmu npr. kod nas da imamo i ispodprosječnost koje se treba bojati. No ima jedna kvaka, tko nam o tome priča npr. kad pljuje po blogovima. Naravno da kad netko postane akademik da ga njegovo selo obožava, to je psihološki tako normalno, problem je samo kad se netko ozbiljno ufura u tu ulogu u zemlji u kojoj su svi kriteriji porušeni. Hrvatsku književnost ne čine akademici (mada je Tribuson, mislim da i on u te spada, napisao jedan zbilja dobar roman), nego Majetić i Pametni zub, žensko pismo nakon posustale šetačice Satie brane Ani ram i Annaboni kad joj se da pisati, i međ pjesnicima imamo dostojnu konkurenciju ovima koji se spremaju za čitanke, u gradskim crticama je super, sad kad više Džumhura nema, npr. Mekon s kojim se politički samo slažem da živimo u državi punoj indoktriniranih naivaca, zato sve pet, al se gospodo profesionalci spustite na zemlju i pišite, možda nešto i stvorite, vi barem imate izdavače.
p.s.
Danas je kod mene na redu hrana koju ja baš volim, većina ne, glede fotki ponavljam, za instagram uglavnom biram, ovdje objavljujem što dnevno snimim bez neke selekcije.
Post je objavljen 12.12.2016. u 22:11 sati.