Što se dogodi kada pokušamo jedan medij (književni) prebaciti u posve drugi i drugačiji (filmski)?
Podijelit ću u svojoj radionici uradak koji smo moji prijatelji i ja napravili prošlog mjeseca, točnije netom prije negoli je Martina odselila u drugu zemlju (o tome sam ovdje već pisala). Motiva je bilo mnogo, njezin odlazak pred vratima, a kako se bližio dan rastanka, odlučili smo snimiti kratak film na jednu od tema koje se provlače u pjesmama te pokušati prebaciti jedan dio Zadihane u vizualno.
Vjerojatno ćete prepoznati barem nešto od toga.
Kako je to moje prvo redateljsko (i još gore - snimateljsko) djelo, nemojte mu strogo suditi, vrlo je amaterski odrađeno i zapravo bi bilo zanimljivije vidjeti kako bi svemu pristupio netko drugi, odnosno što bi neke drugačije oči pročitale u onome što ovdje dijelimo godinama, ali i ovakav pristup - koji bismo mogli tobože nazvati "Što je pjesnikinja htjela reći?" - u kojem je autorica pjesama ujedno i redateljica filma, nije bio manje poticajan i zabavan.
Scenarij obuhvaća neke starije radove, motive koji se najčešće provlače u tekstovima (pitanje odnosa, komunikacije, ženskog Ja, stvarnog, imenovanog prostora u kojem se mnogo toga opisuje i u pjesmama), igru s razbijanjem kronologije vremena, a ljudi koji su pristali stati ispred kamere moji su vrlo bliski prijatelji (ovim im putem dodatno zahvaljujem na hrabrosti).
Eh da, još nešto. Prije nekog me vremena jedna meni vrlo draga i bitna osoba pitala što mislim o glazbi koju izvodi Tool (mislim da me o glazbi ljudi inače rijetko nešto pitaju) i to mi se pitanje dugo vrtjelo po glavi. Naime, neke periode u životu stvarno obilježe pojedine note, riječi i popratne misli i osjećaji koje stvaraju, a glazba za koju me M. tada pitao odabrana je ovdje kako bi dala (značenjsku) podlogu filmu. Odavno više ne slušam te pjesme jer se nerado vraćam u neke mnogo mračnije dane i moram izbjegavati raspoloženja koja mi stvaraju, ali uz taj sam bend mnogo toga napisala i stoga jasno dočarava svakodnevicu i energiju kakvu danas ne bih voljela ponavljati. Nisam zaboravila što me pitao, motivirao me a da ni ne zna i tako smo dvije poznate pjesme tog benda ugradili u film.
I eto, iz jednog medija koji se bazira na riječima pokušali smo prebaciti svijet u neki drugi, onaj kojeg smo kontrasno lišili svih izgovorenih riječi. Kad narastem bavit ću se vedrinom, ovo je... poprilično teško probavljivo.
I jedva čekam da mi se vrati motivacija i snaga koje tjednima nema. Kasna jesen pogodila me i događajima i odlascima i svađama i bolestima, pa je možda vrijeme da zima sve to izbijeli, popravi.
A o tugama i nedostajanjima odavno više ne želim pisati.
Do čitanja.
Post je objavljen 12.12.2016. u 13:49 sati.