Norman najavi zdravicu za slobodnu Cloweiniju. Generali spremno napune čaše i poslušno ustanu. Učinilo mi se da su Cloweinijci ti koji forsiraju, ali sada je jasnije. Norman ih je iz nekog hira odlučio napiti do boli, poleći na tlo, što predskazuje da će blagoslovom novog radnog mjesta njegovi psihopatski fetiši rasti u nove i zanimljive smjerove manifestacije.
"Cloweiniju smo oslobodili nizom nepredvidljivih okolnosti koje su stvorile čudo, pokrenule sile za čije postojanje nismo znali, niti očekivali njihovo djelovanje, a koje su nam podarile Dvojedinu Cravatiu", kaže on.
Nije spomenuo volju Energije, slučajnu preciznost Perinog tajminga, ustrajnost svoje sebičnosti, Encovu liniju manjeg otpora kao ni moju hvalevrijednu vrlinu spontanosti...
"Rođenje nove države utemeljeno je na vjekovnom cravatskom porivu za pomoći susjedima što je oduvijek bio temelj usmjerenja zajedničke povijesti. Svi smo zahvalni na čvrstoj podršci građana Cloweinije koji su konačno progledali kroz maglu laži svoga vodstva..."
Povijest, doduše, nikada neće zboriti o teškom bremenu sudbine nekolicine ljudi koji nisu uspjeli spriječiti Perinu detonaciju. No, nečija žrtva je oduvijek neminovni temelj svih podviga. To se zna.
"Pred nama je vrijeme integracije, doba novog pogleda na definirano, trenutak slavlja sretnih ljudi vjernih svojoj novoj domovini koji će vrijedno odrađivati zadatke obnove i razvoja. Svakoga dana čeka nas novi hrabri korak na zlatom poločenom putu do blagostanja."
Zapravo dovoljno je da nastave zadovoljno jesti sve što im se servira, kako bi, što je Pero rekao u Londonu, "čovjek mogao do zvijezda."
Svi poslušno ispiju čaše do dna.
Tako je to s oslobođenjima.
Post je objavljen 12.12.2016. u 09:35 sati.