Kada nadiđem vezanost za potrebu da budem vidljiva drugima kako bi me priznali, poštivali i voljeli, onda sam nevidljiva i za njihove loše namjere prema meni.
Moje negativne misli o nekome me čine vidljivom metom za njihov napad. Ne moraju biti izgovorene i osoba ne mora biti fizički blizu.
Razmišljajući o teorijama zavjere i društvenim nepravdama, postajemo njihova žrtva . Razmišljajući o partnerom propustima ili greškama postajemo metom njihovog daljeg održavanja i napredovanja.
Kada smo u frekvenciji bezuvjetne ljubavi i mira, onda smo nevidljivi za loše namjere i negativnosti.
Mi smo tada na drugoj frekvenciji, koja ne može rezonirati sa nižim vibracijama borbe straha, žudnje ili negativnosti.
Ili smo identificirani s ulogom i ulovljeni u njoj ili smo slobodni i svjesni svog tzv. višeg ja ili svoje božanske cjelovitosti .
To ne znači da trebamo prestati igrati igre i uživati u igrama uspjeha i odnosa s drugima.
Bitna razlika je nevezanost za igru.
Pljačkaš ulazi vlak i zaustavi ga te zatvori sva vrata. Od svih osoba otme njihove novce i ostale vrijednosti, a jednu osobu preskoči. Da li je možda nije vidio ili ... ?
Ta osoba je bila centrirana u svom miru i bezuvjetnoj ljubavi .Gledano iz vana ništa posebno.
No ona nije skliznula u strah, ljutnju, samoobranu, osudivanje i nije rezonirala na frekvenciji lopov- žrtva.
Ona je postala psihološki nevidljiva za lošu namjeru lopova.
Lopov ju je fizički vidio, no preskočio, jer nije bila dio njegove trenutne igre.
On, a niti bilo tko u okolini nisu bili svjesni toga što se dešavalo. Možda niti sama osoba, koja nije bila opljačkana, nije u tom trenu bila svjesna zašto je bio baš takav tijek događanja.
No, najvjerovatnije je da je ta osoba bila svjesna toga, jer kada je bila centrirana u svom miru, imala je proširenu percepciju i šire razumijevanje svega. Gledala je sve iz vizije orla i u tom trenu je transcedirala dualnu igru.
POSTALA JE NEVIDLJIVA ZA LOŠU NAMJERU LOPOVA !
Koliko puta smo tako u životu izbjegli neku tzv. lošu situaciju i možda ni sami nismo znali zašto.
Možemo li od sada svjesno to nastaviti činiti i tako zadržavati mir i svoju otpornost na uvjerenja kako vanjsko ima apsolutnu moć nad nama ?
Iskustvo nevidljivosti može biti i dio igre unutar dualnosti.
Primjeri kada smo psihološki nevidljivi, za druge, a da nismo transcedirali dualnost i da nismo centrirani u svom miru, gdje inače ne rezoniramo s nižim frekvencijama onih, koji imaju npr. lošu namjeru prema nama.
Primjeri kada smo i dalje zarobljeni u dualnosti i nismo transcedentni promatrači, ali imamo npr. neki pozitivni program i uvjerenja koja kreiraju ishod, koji je suprotan od očekivanja onog koji nam želi nauditi. To uvjerenje može biti osnaženo nekim prethodnim dobrim iskustvom. Uvjerenja čak niti ne morajubiti pozitivna. Bitno je da su drugačija ili nekompatibilna :
1.npr. dvije osobe šeću parkom, gdje pas napada samo jednu osobu, koja ima u sebi dosta straha i ima razna prethodna iskustva agresije na sebe.
Zašto pas nije napao drugu osobu ?
Druga osoba ima samo pozitivna iskustva i uvjerenja vezano za pse i nije bila tijekom života izložena prevelikoj agresiji ili zlostavljanju.
Pas prepoznaje svoju žrtvu, koja ga doziva svojim strahom.
2.npr. osoba iz prethodne priče pljačke u vlaku nije centrirana u svom miru, ali je u nekom sasvim drugačijem programu, filmu, koji nije kompatibilan sa programom i ulogama lopova i žrtve.
Možda osoba ima uvjerenje kako se to snima krimić u vlaku, gdje se ona slučajno zatekla i kako ona nije učesnik u tom snimanju.To njeno uvjerenje je razlog što ne upada u strah i ulogu žrtve, jer ona tu situaciju ne shvaća ozbiljno i nema trenutno uvjerenja i emocije, koje bi je uključile ozbiljno u ulogu žrtve.
Ona je sebi odredila ulogu mirnog i npr. znatiželjnog promatrača, koji se ne miješa i ne želi smetati drugim glumcima u igrokazu pljačka vlaka.
Tako ona postaje psihološki nevidljiva za pljačkaša. Ona igra drugu igru, koja ima drugačiji scenarijo. I dodatno, mir koji je dio te uloge, štiti je da ne rezonira sa scenarijom lopov-žrtva, koji zahtjeva strah i uvjerenja da nam lopov može nauditi.
To ne znači da ta osoba ima očišćena uvjerenja i programe žrtva-lopov i sl. i da se neće neki drugi put uloviti u toj igri.
To znači da ona ne reagira u trenutnoj igri po njenim pravilima, nego ona ima svoja izmišljena pravila.
3. npr. možda neopljačkani putnik ima snažno uvjerenje, kako ga nitko nikad ne primjećuje i da svi pored njega prolaze kao da je proziran....itd ...itd.
Dakle, da bi mogli biti glumac u nekoj igri moramo rezonirati sa komplementarnom frekvencijom, koja se od nas zahtjeva u igri. Ako mi odašiljemo frekvenciju žrtve, kad tad ćemo privući k sebi agresora ili progonioca.
Imamo izbor biti svjesni ili nesvjesni igrači. Svjesni igrači nisu identificirani s ulogama i baš zato mogu više uživati u igrama, bez obzira na njihov scenario ili sadržaj.
Svjesni igrač odabire u kojim ulogama on želi biti vidljiv drugima, kao suigrač.
Nesvjesni igrači su apsorbirani u ulogu, u koju vjeruju, kao u jedinu realnost i istinu.
Psihološka nevidljivost nastaje kada mi vibriramo u nekom drugačijem frekvencijskom rasponu, nego ostali.
Jednostavno nismo trenutno na istom kanalu.
Na jednom kanalu je jedan žanr filma, a na drugom kanalu je drugi žanr filma.
Ili mi možemo trenutno biti i na kanalu na kom se ne emitira ništa, osim mira.
Onaj koji bira kanale, neće niti primjetiti da je to kanal, jer je za njega on nevidljiv i nečujan.
Nije mu atraktivan program na kom je tišina i nema slike, niti uzbudljivg filma..
Post je objavljen 12.12.2016. u 01:08 sati.