Marketing
Karton
Lijep dan, odmah je lakše, i limun na tržnici, veći izbor i niže cijene. Ispred Alpine neznanac mi govori da ne nasjedam na ove kao popuste od 40 posto, da na Školjiću kod željezarije mogu naći savršene skandinavske radne čizme za 200 kuna, zanimljivo, sličim na radnika, a za igre s popustima čovjek mojih godina predobro zna. Ponovo sam izgubio griff za fotić, nekoliko snimaka je otišlo u prazno, to mi se prije nije događalo. Karton ispred riječke banke svejedno ne mogu promašiti. Ne znam zašto, al uvijek se sjetim razgovora za susjednim stolom u jednom budimpeštanskom jazz klubu za vrijeme sviračke pauze, godinu,dvije poslije rata, naočiti Srbin je objašnjavao vjerojatno Amerikanki, da su u tom ratu na svim stranama sudjelovali samo dragovoljci i ona mu je vjerovala, u meni je kiptilo ali se nisam umiješao. Nema svrha jer svugdje će ljudi vjerovati indoktriniranima i medijima s većim slovima i više fotografija. Sjetim se Barbare Bitenc i Semira Prošića, koji nisu imali sreće u tom svejedno prilično amaterski izrežiranom ratu i produžim dalje i opet ispunjen sjetom ostavljam ufurane jadnike iza leđa. Neke nove lijepe djevojke prolaze kroz grad.
Post je objavljen 10.12.2016. u 12:46 sati.