Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.
Nije lako čitati Bibliju. Jezik, vrijeme kad se sve događa toliko su anakronični da današnjeg čovjeka, čovječicu, ako baš ne uđe dobro u misao, čini u najmanju ruku nervoznim/nom. Sve te silne ovčice i pastiri, a sve su asocijacije i prispodobe vezane uz žetve gospodare i sluge i ono nešto učenih farizeja i seduceja, koji svojim strogim , cementiranima zakonima i običajima samo ljute i unose zabunu u današnje vrijeme 'slobodnih individua' koji su zavladali ovim smrtnim ( ili možda umirućim svijetom), a mnogi misle da će vječno živjeti.
Što je potaklo obične ribare sa Galilejskog jezera da pođu za Isusom i mjesto riba love ljude ( ribari ljudskih duša – tako su nazvani)?
........................................................................................................................
... otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: 15"Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" 16I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. 17I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!" 18Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. 19Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. 20Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
........................................................................................................................
(Promislite kako je bilo ocu Zebedeju kad je ostao bez sinova i njihove pomoći pod stare dane vi očevi muške djece, a i majke. Nije vam lako vući drva iz podruma do kuhinje i paliti peći po ovoj zimi. Ili plinske boce . A, treba i struju plaititi.)
Ulovio je i mene. Nisam bila nešto poslušna, ali nisu bili ni Oni.
Svaki tren mog života posvečen je Velikoj Misteriji Boga i milosrđa. Oduvijek. Nikad sa mnom nije bilo lako. Od najranije mladosti do mojih sad već navršenih 73. godine, a uplovila sam i u 74. Plovim već lagano prema onoj strani i može se činiti čudno, ali radujem se.
Ne govorim zato jer tražim suosjećanje. Uostalom zdrava sam ko' dren i može mi samo sekirće doći života. Radi se, prosto rečeno, o znatiželji. Običnoj ljudskoj ove čovječice koja bi konačno htjela znati je li Bog onakav kakvim ga ona želi. Ima li ga, Bože prosti na ovoj herezi?
A želi ga milosrdnog.
Milosrdan Bog!?
Bog koji prašta naše slabosti, mržnje bratoubojstva, razmimoilaženja, laži, prevare et cetera, pa čak i one grozomorne kučice iz kojih se čuje loša glazba i smrdi najgora vrsta ulja, vina i mesa posijane u svim ljudskim obitavalištima u ovo adventsko vrijeme razmišljanja i introspekcije, a to bi od njega bilo uistinu velikodušno.
Eto uvjerena sam da će oprostiti, a ja ne mogu.
I to je razlika između Boga i nas, ako razumijete što hoću reći.
Post je objavljen 08.12.2016. u 09:46 sati.