PERO
Pero je tip čovjeka kakvog ljudi obožavaju mrziti. Uvijek je dobro raspoložen i uvijek će vam reći nešto pozitivno! Kada ga tkogod pita kako je,odgovara:“Da sam samo malo bolje od mene bi mogli biti blizanci! Imao je urođeni smisao i za motiviranje drugih. Ako bi netko imao loš dan,Pero bi uvijek bio tu da ga potakne na gledanje situacije s vedrije strane. Postanem radoznao,priđem mu jednog dana,pa upitam“Ne razumijem te,kako možeš cijelo vrijeme biti dobro raspoložen? Kako ti to uspijeva? A on ni pet ni šest:“Svakog jutra kad se probudim,kažem sebi:“Možeš odabrati hoćeš li biti dobro raspoložen.“ Pa odaberem da ću biti dobro raspoložen. Kad god mi se dogodi nešto loše,mogu odabrati hoću li biti žrtva toga,ili ću iz toga nešto naučiti. A ja ti odaberem učenje. Kad mi netko dođe zbog nećeg prigovarati,mogu izabrati hoću li se zbog prigovora uzrujavati ili ću gledati pozitivnu stranu života. Ja biram pozitivno. Ma baš,pobunim se ja,kao da je to tako lako! Lako je! Sav se život sastoji od izbora. Kad odstraniš nebitno,svaka je situacija izbor! Uvijek biraš kako ćeš reagirati u nekoj situaciji. Biraš kako će ljudi utjecati na tvoje ponašanje. Biraš hoćeš li biti dobro raspoložen ili loše. Biraš kako ćeš živjeti. Puno sam razmišljao o tome što sam čuo. Kako sam ubrzo napustio dotadašnji posao i započeo svoj,s Perom bijah izgubio kontakt. Prošlo je više godina kad sam čuo da je imao tešku nesreću. Pao je s tornja visoka dvadesetak metara! Nakon osamnaestsatne operacije i tjedana intenzivne njege,otpušten je kući sa šipkama u leđima. Sretnem ga nekih šest mjeseci nakon nesreće. Kad sam ga pitao kako je odgovori:“Da sam malo bolje,od mene bi mogli biti blizanci! Oš mi vidjet ožiljke? Prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je moje dijete,baš se tih dana trebalo roditi nastavi Pero. Dok sam ležao na zemlji,sjetio sam se kako imam dvije mogućnosti: mogao sam odabrati hoću li živjeti ili ću umrijeti. Odabrao sam život. „Pa zar se nisi bojao? Nisi li izgubio svijest? „Bolničari su bili sjajni-nastavlja Pero. Stalno su mi ponavljali kako će sve biti u redu. No kad su me odvezli u hitnu i kad sam po licima liječnika shvatio u kakvom sam stanju, stvarno sam se prepao.“ Mrtav čovjek-pročitam im u očima i odlučim da nešto moram poduzeti. „Pa što si učinio“? „Dakle bila je tamo neka sestra koja me je svašta ispitivala. I tako,pita ona mene jesam li na nešto alergičan. „Jesam kažem ja,a svi oni prestanu raditi,čekaju što ću reći. Uzmem dah i proderem se:“Na gravitaciju!“ Dok su se smijali kažem im kako sam odabrao živjeti i neka me operiraju kao da sam živ,a ne kao da sam mrtav. Pero je preživio. Zahvaljujući vještini liječnika,ali i zahvaljujući svojem stavu. Naučio sam od njega da svakoga dana možemo odabrati da živimo punim životom.
Post je objavljen 07.12.2016. u 15:15 sati.