Šalu na stranu, uistinu vjerujem da bi Protektorat Cloweinije pravilnim vođenjem mogao izrasti u ekonomsku potporu i ne biti uteg državnom proračunu Cravatie. Pogrešno je nove teritorije percipirati bez perspektive. Preuzimanje nije regresija već zabavni izazov restrukturacije koji osnažuje pozitivni predznak zajedništva. Inicijalno može izgledati kao problem, ali oslobodivši sve te drage ljude preuzeli smo odgovornost za njihovu budućnost.
"U posljednjih nekoliko sati njegov se rejting zaista popeo u nebesa..." Dragutin zamišljeno prokomentira moj izbor.
"S obzirom na njegov psihoprofil, bit će savršeni Protektor Cloweinije po mjeri Cloweinijaca", doda Tajnik Unutarnjeg komiteta.
"I nas..." kratko će Dragutin.
Nakon kratkog vjećanja, komitet jednoglasno potvrdi inicijativu.
"Neka bude tako", Dragutin potvrdu pretvori u odluku.
"Tko je za to da se, nedostatkom adekvatne osobe, ukine pozicija Glavnog Inkvizitora?" upita Tajnik.
Sve se ruke podignu. Jednoglasna odluka ne čudi.
"Zaključujem da je prihvaćeno. Među nama ionako ne postoji osoba koja bi tu dužnost vršila s Normanovim žarom", kaže Tajnik.
"Gospodo, upravo smo izgubili vrsnog Glavnog Inkvizitora", prokomentira Tajnik.
Nekoliko glasova uzdahne od olakšanja.
"Tko nije dobar za sve - nije dobar za ništa", mudro će postariji član.
Dragutin se nasmije, a za njime i ostali.
Trenutak je savršen za vratiti se na praznik.
"Narodni duh pokreće ekonomiju, zar ne? Zašto Perindan ne bi bio lokalni cloweinijski praznik?"
Tajnik ne kaže ništa.
"Ako sami tako odluče na poštenom referendumu - dat ćemo im praznik", konačno popusti Predsjednik.
"Napravit ćemo pošteni referendum", složim se.
Nitko ne kaže više ništa.
Pomislim da je konferencija gotova, ali tik prije nego li isključim vezu začujem Dragutinov glas:
"Gabriele?"
"Da?"
"Samo Dan Oslobođenja."
Post je objavljen 06.12.2016. u 13:30 sati.