Postoji jedna priča o Rafaelu koju ne zna gotovo nitko.
To su one priče koje najbolje progovaraju o vama onakvima kakvi zapravo jeste, stoga ih nema potrebe previše objašnjavati. Doduše, katkad i vaša skrivena fikcija postane stvarnost na neko vrijeme, uvuče vam se pod kožu tek tako i ondje ostane, ali o tim granicama priča i realnosti ionako nitko ništa ne zna. Osim vas.
Svejedno su lijepe - i naše priče i Rafael i tekst (a i video) ove pjesme koja me podsjeća da često ne znamo prepoznati scenarij koji smo ispisivali mnogo ranije negoli nam ga je vrijeme dokazalo (ja sam, naime, i dalje od onih koji vjeruju u lijepe priče i dobre ljude).
Podijelit ću ju ovdje kad mi već pisanje ne ide u posljednje vrijeme:
Nadam se da ste dobro i da kreirate tekstove u kojima ćemo se čitati - stvarnost će ih već nekako ubrizgati u naše korake. Pa neka budu iskreni i imaju happy end (ukoliko je to ikako moguće); ovih nam blagdanskih dana svima treba poneki.
U ime jedne meni vrlo dobre i drugačije godine s kojom ćemo se uskoro oprostiti.
Do uskoro :)
Post je objavljen 05.12.2016. u 20:53 sati.