Marketing
Prosinačko riječko praskozorje
Nedjeljom oko pet ujutro
ledeno zimsko jutro
moj pas i ja obilazimo
mračno naselje
negdje u toaletnim vertikalama
gore svjetla
i to bi bilo to.
Dva balavca uz benzinsku crpku
piju vino iz coca cola boca
ne mogu reći
koliko se loše trijezan osjećam
posebno kad dvije odsutne cure
izlaze iz taksija
jedna petlja po mobitelu
druga smrznuta u minici
traži valjda novčanik po torbici.
Ostavljam psa na spavanju
odšetavam u prazni grad
na Korzu me razveseljava
umjesto božićne dekoracije
koja još spava
izložba ratnih fotografija
volim grad u kojem je sve budalasto.
Teta na tržnici
iznenađena je i gleda me zabrinuto,
što tako rano tražim tu
nedjeljom ujutro,
smirujem je
samo voće za bolesnike,
kivi je dobar
odgovara s olakšanjem.
U praznoj pekari mlada cura
me pozdravlja s “Dobro jutro!”
malo ono euforično,
kako kome govorim,
ja sam odavno na nogama,
meni će uskoro pasti mrak.
Smije se pobjednički :
“A ja uopće nisam spavala!”
Razmišljam kako mi se svi obraćaju
kao da se dobro znamo
i da smo bliski,
ne izgledam nimalo opasno.
Ulazim u autobus za doma
i sjedam skroz otraga,
djevojka u predzadnjem redu
prestrašeno me pogledala
i zgrčila se od neugode,
konačno normalno ponašanje,
a i vidim kroz prljavo staklo
da se skroz razdanilo.
Post je objavljen 04.12.2016. u 10:59 sati.