Između beskonačno mnogo večeri najviše će se pamtiti ona u kojoj je jedna zvijezda bila toliko odvojena od Mjeseca da je izgubila svu svoju snagu i pala na Zemlju. Nije se fizički ozlijedila, ali je psihički bila uništena. Znala je da se više nikada neće moći vratiti među svoje zvijezde. Obitelj će je zaboraviti, prijatelji i prijateljice ponašat će se kao da nikada nije niti postojala. I dok je plakala i razmišljala da skokom s krova dokrajči svoju muku, ugleda Mjesec na nebu, brzo se popne na krov neke obiteljske kuće te upita Mjesec: Kako da se vratim među vas? Obećavam da više neću griješiti te da ću poštovati zakone kao i svaka druga zvijezda. Više nikada neću vrijeđati druge zvijezde, više neću biti sramota za druge zvijezde, više neću biti sramota za sebe i svoje bližnje. Mjesec je pomno slušao i šutio, razmišljao je o iskrenosti zvijezdinih riječi. Je li to sve rečeno iz straha ili je mislila iskreno? Nakraju joj reče: Slušaj me sada, ovo ti je jedini način, moraš pronaći najveću snagu koja postoji i nađi mi onoga koji je ima u sebi, tko je posjeduje. Samo na taj način tvoje će srce opet imati dovoljno snage da se vrati ovamo gore među zvijezde. Požuri se jer onoga trena kada Sunce izađe i njegove te zrake dotaknu, ti ćeš umrijeti jer će te na zemlji punoj grijeha lako uništiti, jednostavno ćeš nestati. Nakon toga Mjesec nestane u gustim oblacima koji su putovali zemljom. Kao ponosni čuvari blaga oni bi nakupili sve dobro što su ga našli na zemlji te nastavili dalek put. Onaj tko ne bi imao dovoljno snage u sebi, nestao bi putem i tužnom smrću završio svoj put, a onaj tko je skupio dovoljno snage za put, ispunio bi ponosno svoj zadatak bez obzira na to bila kiša, tuča ili snijeg.Nakon toga bi čuvari svoga blaga ponosno nestali znajući da su ispunili svoju dužnost i podijelili svoje blago s drugima. Zvijezda je krenula u potragu, večer je bila mlada. Zvijezda je puno povjerenja u sebe, bila je sigurna da će uspjeti. Odmah se sjetila da je obitelj najveći dar i blago svakoga čovjeka te je krene tamo tražiti. Tražila je, naravno, samo na onim mjestima gdje nema sunca. Za zvijezdu se mogla vrlo brzo kretati na zemlji, što je povećalo njezino samopouzdanje. Tražila je i tražila, ali među mnogim sretnim obiteljima nije ju našla, ne dovoljno jaku da bi se mogla vratiti među svoje zvijezde. Zatim je krenula tražiti među zaljubljenim parovima, tražila je, ali ni tamo je nije pronašla. Zvijezda je i dalje tražila. Što je vrijeme više prolazilo, toliko je zvijezdina samouvjerenost bila sve manja i manja. Tražila je i među svim vrstama ljudi, sve je pretražila, sva mjesta na koja je mogla otići. Snagu nije našla ni kod poniznih, hrabrih, jakih, iskrenih, sretnih ljudi. Tražila je dalje među najvećima, bogatima, moćnima, no ni tamo je nije pronašla. Sunčeve su zrake polako počele izlaziti i zvijezda se popela na krov kako bi dočekala svoj kraj. Dok je tamo sjedila, razmišljala je o svojoj boli i nepravdi koju je nanijela svojoj braći i sestrama. Počela su stizati sjećanja na sve grijehe koje je počinila. Nedugo nakon toga počne plakati. Mjesec se već spremio na polazak i, ugledavši zvijezdu kako plače, samo je šutio. Znao je po suzama da nije uspjela. Zvijezda uputi zadnji pogled prema Mjesecu pa reče: Kajem se zbog svih svojih grijeha. Više ne plačem zato što ću umrijeti, nego zato što za svoga životnog vijeka nisam učinila što više dobrih djela te sam umjesto ljubavi poklanjala mržnju, bol, sramotu, zavist, nevjeru, oholost, lijenost. Žao mi je što se nisam mogla ispričati, žao mi je što nisam bila ponizna i ponosna zvijezda koja bi bila primjer svim drugim zvijezdama jer bih iz svega srca sjajila iz noći u noć. Oprosti mi za svaku moju riječ i reci mojima bližnjima da se duboko kajem zbog boli koju sam uzrokovala. Zaslužujem svoju kaznu, sramotu i smrt. Bit ću najviše ponižena, bit ću prva i jedina zvijezda koja je zbog svojeg neposluha otišla toliko daleko od Mjeseca da je pala na zemlju i nestala. Na mome mjestu bit će vidljiva rupa koju ja nisam ispunila svojim sjajem. Da sam barem sve to prije uvidjela. Oprosti mi i hvala ti na svemu što si učinio za mene, što si me pokušao naučiti ljubiti i vjerovati, naučio svemu što ti znaš. Nakon toga Sunčeve su zrake izašle i Sunce je krenulo na svoj radni dan, sve zrake sada su obasjale zvijezdu. Mjesec je sve to gledao. Zvijezda je i dalje plakala, no primijeti nešto, jednu stvar koju je dobila a da je nije nigdje tražila jer se oduvijek nalazila u njoj. Primijetila je da lebdi, da više nije na zemlji. Lebdjela je na putu prema Mjesecu. Ali kako, pitala se uplašena zvijezda. Kako to da umjesto smrti ja opet dobivam priliku biti među zvijezdama? Sunce ponosno reče: To ti je, zvijezdo, zato što si pronašla najveću snagu na svijetu. Ona se cijelo vrijeme krila u tebi, a to je tvoja vlastita ljubav, tvoja vlastita vjera, tvoja vlastita snaga. Zatim kaza Mjesec: Ne razumijem zašto si je tražila među tolikim ljudima kada ni sam čovjek tu snagu nikada neće moći pronaći u drugome čovjeku, nego je samo važno da je kod sebe pronađe. Nije važno imaju li je drugi, nije važno je li on najvažniji i najvoljeniji, to ne znači da je on ima, da je on posjeduje, bitno je da je ti imaš, da je ti posjeduješ. Bitno je da ti živiš, ljubiš i vjeruješ i ljubiš Oca svoga svim srcem, svom dušom i svim umom svojim i upravo tako ćeš moći ići pomagati drugima ako si ti spreman na to, ako si spreman na žrtvu i kajanje, molitvu i preobraćenje. Tako je bilo i sa zvijezdom. Bitno je bilo da ona shvati koliki je grijeh prouzročila, bitno je da se iskreno pokajala zbog njega. Bitno je da obećava da ga više neće činiti, bitno je da zahvaljuje na svoj pruženoj ljubavi, samo je to bitno. Čim je to zvijezda učinila, bila je sposobna opet ljubiti, a upravo to je najveća snaga na ovome svijetu. Ljubav. Možda ste znali odgovor na pitanje koja je najveća snaga, ali, sigurno, niste znali tko je posjeduje, a to ste vi, upravo ste vi oni koji posjedujete tu ljubav, samo što je grijeh tjera i zatvara u vaše srce, ali s vjerom u Oca i u vaše preobraćenje vi tu ljubav možete vratiti.
Post je objavljen 03.12.2016. u 23:01 sati.