Vozeći se na posao, čula sam prvu Božićnu pjesmu: All I want for Christmas is you. Probudila je ta pjesma sve one emocije koje u ovoj brzoj svakodnevnici stavljam negdje iza štita. No kad ostanem sama sa sobom javi se onaj zov u grudima, kao neki lagani "kuc kuc mama, znam da bi volila da sam tu, znam da me zamišljaš kako trčkaram pored moga brace". "Ne budi tužna mama". Taj "kuc kuc" osjete osobe koje su izgubile nešto najmilije na svijetu. Zaplačem, uzdahnem. No baš u tom "kuc kuc mama", javi se osmijeh, to su trenutci kad ja najviše osjećam moju bebu. Ne osjećam te milo moje na tom hladnom grobu, već u srcu. U srcu sam te željela, u srcu sam te oplakala i u srcu te čujem. Ljubavi moja Anđele moj.
Post je objavljen 01.12.2016. u 08:56 sati.