Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/trakongasve

Marketing

Skauti

Vratila sam se. Ne mogu bez bloga.

Pogledala sam unazad tjedan-dva ponovno sve sezone Seks i grada. Tako volim Samanthu. Volim Samanthu jer si nikad nije dopustila da joj netko kaže da ne može biti muško ako to želi.

Primijetila sam posebnu vrstu muškaraca/dečki u izlascima.

Ima ih svakakvih. Imaš onih koji su namontirani za šank od 22-05h, svaku čašu piju s oprezom za slučaj da im se partnerica negdje pojavi.
Onda imaš one koji izađu van s takvima i traže neku potencijalnu koja bi već do idućeg vikenda mogla biti ta partnerica ljubomorna na sedmu čašu džonikole.
Onda imaš one dobre dečke koji znaju prići, koji su pristojni, koji ti obuku jaknu, puste te da prva uđeš/izađeš, ali kad ste nasamo, nemaš s njima o čemu pričati... jer su šablonizirani.
Onda imaš prijatelje - to su muškarci koji će s tobom plesati, popiti nešto, smijati se i zabavljati, a nevjerojatno, neće očekivati ništa... ili hoće, ali ne žele pokvariti dobru zabavu pa će o tome šutjeti. Tu isto spadaju i ovi niži od 180cm.

Meni su najzanimljiviji skauti.
Znate kako često žene razvuku na sve strane da su lake? Znaš ono, uletiš joj s glupom spikom, platiš joj piće, kažeš joj da imaš auto i bračni krevet u stanu i ona ti za cca 15 minuta već liže torzo i stenje iako joj možda i nije toliko dobro?
Nisam nikad vjerovala da postoje takvi muškarci. Zapravo, nije da nisam vjerovala, nego su mi oduvijek bili prezentirani kao lovci, kao da nemaju uopće priliku doći u situaciju da budu laki.
Zadnjih pola godine sam se pustila s ručne, odlučila ne biti sveta jer ću ionako nekom biti kurva na kraju. A i uhvatila sam se kako sama sebi širim negativnu energiju od tog silnog škartavanja i nadrkanog pogleda prema svakom tko mi pokuša prići, a nije ono što sam htjela... Pa sam se zabavljala... baš dobro zabavljala... i tako sam otkrila da laki muškarci zaista postoje. Čak su gori od lakih žena jer je u njihovom slučaju cijela ta priča društveno prihvatljivija.
Te lake muškarce sam nazvala skauti.
Jer dođu u klub, naruče piće, daju ti do znanja da su spremni potrošiti na tebe nešto, ali je stvar tebe što će to biti. Stanu na jednu točku, drže se statično jer skauti uglavnom ne plešu, i promatraju... Traže najotvorenije pokrete, komentiraju među sobom najskrovitije što misle, analiziraju i ogovaraju...
DOK IM NE PRIĐEŠ. Skauti ne znaju pričati... Čak ni lagati. Nemaju spiku, nikakvu, a ne dobru ili lošu. Prezentiraju sebe kao ulov godine, a u principu su eventualno pozitivna nula. Jedino dobro s njima je da sigurno nešto večeras vodiš doma... I super je stvar jer objema stranama paše.

Jer konačno lovac doma vodi lovca. Jer konačno možeš biti muško, a muško te neće osuđivati.

Post je objavljen 08.12.2016. u 16:52 sati.