Marketing
suzama l'epim tapete vol.870
...idemo na Thai Land idemo na Thai Land!....
Jučer sam dobila mail od Zvrkya kako je platio put.
Ovo je valjda prvi puta da se veselim jer sam nekome dužna pare. 
Naime od plaće niti " " više ne pominjem niti "p" znači sve je više nego prozirno plaće neće biti tako brzo ....
No...sama pomisao na visoke temperature sad kad smo zagazili u minus me obasjava vrelinom sreće...
MMmmmmmmm toplllooooooooooo
...a sad nagla promjena teme...
"Every time we say goodbye...." svira Simply red mmmmm...kako je lijepo bilo vjerovati i u bajke...
Soldier mi se svakim danom svake daljnje sekunde čini sve više kao Soldier scamm...iliti vojnička prevara...
I iako to znam, pogled na njegov nestašni drski smješak i morsko plave oči mi ne da da ga još blokiram...
Svi parametri su tu...
Ispitivanje oko plaće...izjava o njegovoj plaći do koje ne može jer mu "army" ne da da dođe do accounta zato što je sam na svijetu i nema svojih loveons-a voljenih, jelte, svi su poumirali a tata je tko zna gdje.....pa je to svojevrsni tip štednje, što je jel te good, ali ....
I tako sam ja čekala trenutak kad će se pomamiti za parama i za koju će mu svrhu trebati....
I čekala...
Do jučer...
Zvrky me toliko razveselio mailom da sam odmah to rastrubila uokolo...svojstveno meni, jel...između ostalog i Soldieru ...
I krenulo je...
"Pa to je divno" rekao je "i ja bih s tobom!"
"Paaaa" rekla sam " zadnji dan uplate je sutra pa još uvijek stigneš" na kraju toga sam stavila 
jerbo samo sekundu prije pričali o tome kako je tužan jer mu je cimer dobio dopust za Božić a njemu neće reći na koji način...buaaaa
kmeeeeeeee
Ja sam bila jako sućutna i bodrila ga u činjenici da svakako sazna način i da ode i provede svoj dopust i Christmas sa voljenim psom koji ga čeka doma...oooo, da, tip ima psa..
Je, dobila sam ja i foto od psa skupa s njim...moram reći, srcedrapateljno...
Nego da nastavim...
I onda on krene..."bi li ti mogla uplatiti za mene a ja ću ti dati pare kad se vidimo?" pisalo je...
Meni kao da je netko stisnuo šamarčinu.
Ma šta šamarčinu, kao da se himalaya na mene obrušila.
Je da znam, očekivala sam to, ali ipak tamo neki sićušni majušni crvić neke nade, bajke na pomolu se još mrdao i hvatao zraka...
Ukočila sam se. Nisam disala.
Niti tipkala.
Napokon sam udahnula
Zastala sam na sec i odgovorila mu "A kako molim te misliš otići odatle?"
"Nemam pojma, šalio sam se" glasio je odgovor..
"A-ha, ok, na sekundu sam pomislila da sam scammed" napisala sam
"Kako to misliš? Misliš da sam te ja prevario?" glasilo je pitanje
"Ma ne, ne brini" otipkala sam i sjetila se prve laži koja mi je pala na pamet "ušao mi je šef ne mogu više tipkati"
"Ok, čujemo se kasnije a onda ćeš mi odmah objasniti kako si to mislila da sam te prevario" bila je njegova zadnja rečenica.
Srce mi je luđački lupalo...a onda sam opet pomislila na ThaiLand...
...i smirila se...
Post je objavljen 30.11.2016. u 11:14 sati.