dok vani ledeni
sjeverac brije
mene vruća
kava grije
nemam volje
izaći u mrak van,
ugodniji mi
moj topli stan
u njemu udoban
prijatelj krevet,
leć natrag i spat
sve do devet,
al kaj se mora
teško nije,
žalit se od nas
nitko ne smije,
sve dok uredno
plaća sjeda,
ne progoni me
najgora bijeda.
kruha i mlijeka
na stolu ima,
i C vitamina
lav nije zima,
nek taj vjetar
samo fijuće
i sa sobom
svo smeće
po cesti povuće,
studen nek viruse
zle zaledi,
jer nakon zime
nam proljeće slijedi.
umjesto smeća
rast će nam cvijeća,
pjesma se orit,
iz srca ljubav
opet gorit,
ništa nas više
neće morit.
a, Zima ko Zima,
možda i oštre
zubiće ima,
malo nas i
pogrebe njima,
zato već koža
debela nam je svima,
samo, ni Zima
nije vječna,
kad prođe
čeka nas
toplina i sreča.
Post je objavljen 30.11.2016. u 06:13 sati.