Najveći dar koji možemo dati drugima je da ih zaista čujemo. To je moguće samo onda ako utišamo svoje misli i svoja očekivanja!
Tada se povezujemo s osobom u esenciji, „ na mjestu „ gdje smo jedno i pomažemo osobi da i ona rezonira sa svojom esencijom i božanskim.
To je „mjesto“ gdje izvire bezuvjetna ljubav, mir sigurnost i sva moć. Zar ima većeg dara od toga, kada se oboje kupate u njemu.
Naravno da pri tome čujemo i ono što govori i osjeća malo ja druge osobe, kao i povremeno uključivanje našeg malog ja. No to je sekundarno i mi se stalno vraćamo sebi i svom miru.
Kada smo mi centrirani u svojoj esenciji, ne vezujemo se za vanjska komešanja misli i emocija, niti svojih, niti druge osobe.
Tada imamo izbor hoćemo li se uključiti u igru, koju nudi druga osoba, kao svjesni igrači ili ne.
Uvijek postoji mogućnost i da skliznemo nesvjesno u igru, koju je započela druga osoba, da progutamo slatku, gorku, prijeteću ili sažaljevajuću udicu.
Tada više ne možemo pomoći osobi i nismo joj više dar, jer smo oboje na istom nivou ulovljeni u matriks određenih uloga.
To može biti i ugodna igra, no češće ona ima elemente, koji su neugodni te se i sami osjetimo nemoćnima ili zarobljeni.
Jedan duboki udah i povratak natrag u svoju esenciju i u ulogu promatrača te tako nektar našega dara može nastaviti teći.
Npr. osoba igra ulogu žrtve i od nas traži da uđemo u ulogu tješitelja ili spasioca. Ako ostanemo centrirani mi možemo te uloge svjesno odigrati nevezano, no ako se identificiramo sa ulogom npr. spasitelja, onda nema prave pomoći niti nama, niti toj osobi.
Tada se vrtimo u krugu i tražimo rješenja na nivou malog odvojenog ja. Nemamo mogućnost da sve sagledamo iz šire perspektive nepristranog pravog ja.
Ako smo ulovljeni u nesvjesnu ulogu tješitelja, mi tada hranimo ideju žrtve i kako se desilo nešto strašno ili nepovoljno za tu osobu.
Mi tako ne možemo osnažiti tu osobu, jer ona ostaje u svojoj ulozi jadne ili ljute žrtve.
Potvrđujući istinitost težine njene situacije i sami se ne osjećamo dobro.
Slijedeći scenario je da sasvim odbijemo učestvovati u igri žrtva -spasilac te da ostanemo nijemi, nepristrani promatrači.
Dakle tri su moguća scenarija za nas:
1. Svjesno igranje uloga uz zadržavanje svoga mira i šire nevezane vizije, bez identifikacije.
2. Nesvjesno igranje igre gdje i sami postajemo žrtva.
Tko god igra neku ulogu, neminovno nastupa kad-tad, izmjena tih uloga.
Možda ćemo se odmah nakon razgovora osjetiti kao žrtva : „Ja mu pomažem, trudim se, iscrpila sam sve moguće ideje i moguća rješenja, a on je nezahvalan i još je i mene počeo optuživati. Osjećam se iscrpljeno, bez energije i jadno ! „ itd . itd.
3. Svjesno ne uključivanje u igru. Odbijanje da podilazimo osobi da je smirujemo, dajemo lažna obećanja i hranimo negativno ili iluzorno.
To je najbolnija varijanta za žrtvu, no najbrži način za njeno iscjeljenje.
Ne uključivanje u igru ne znači da morate šutiti ili prekinuti kontakt s osobom.
Ako procijenite, možete joj reći vaše dublje i šire viđenje problema i tako pomoći u razotkrivanju njegove iluzorne prirode, naravno na prikladan način, ako to osoba može čuti.
Nekada to činite i po cijenu ljutnje i povlačenja osobe, jer je najgora stvar za ego kada mu kažete, da u stvari problema niti nema.
Istina najviše boli, pogotovo kada osoba očekuje povlađivanje i da slijedite njen mentalni i emocionalni proces. No to može biti najbrži način buđenja.
Drugi put je najbolja šutnja i davanje osobi prilike i vremena da sama dođe do sebe i rješenja.
Osoba koja je trenutno zarobljena u ulozi žrtve može reagirati na dva načina :
a) Ako u njoj prevlada rezonancija sa esencijom i njenom vezom sa božanskim mirom, biti će svjedokom trenutnog rastapanja njenog scenarija u kome igra žrtvu.
Naša prisutnost u tom stanju to može pojačati i olakšati.
Nekako najednom počinje blijediti značaj i snaga problema i osoba osjeti mir, tihu radost i ispunjenje.
Osoba je prihvatila vaš dar.
To nije vaša zasluga, nego spremnost osobe da se poveže sa svojim istinskim, dubljim ja. Oboje možete uživati u tom stanju.
Često se mali ranjeni ego osobe opet probudi, bar na trenutak i pokušava nametnuti i preuzeti potpunu pažnju obiju osoba. Zbunjen je ovom čudnom promjenom u sebi i pošto ne vjeruje da je išta moguće mijenjati bez truda i njegove kontrole, on se vraća u svoj bučni unutarnji dijalog.
On želi da se potpuno identificirate s njim i povjerujete u realnost i težinu problema.
Ako je osoba prvotno zaista dublje došla u kontakt sa sobom i vama, onda se može ipak lakše spontano vratiti u svoj mir, gdje njen mali ja ostaje opet zbunjen, no u sve manjem intenzitetu, dok potpuno ne utihne i dozvoli osobi da uživa u daru.
Ili, ako mali ja opet preuzme osobu potpuno, onda osoba počinje reagirati kao osoba b .
b) Osoba je u očekivanju da vi odigrate komplementarnu ulogu i potvrdite joj kako je ovaj svijet opasno, nepravedno i neprijateljsko mjesto u kome je ona žrtva.
Ako vi ostajete mirni i šutite, osoba postaje nestrpljiva i najvjerojatnije ljuta na vas. Onda ona može pojačavati svoju priču ili počinje igrati na vaše sažaljenje, moralnost, ljudskost ili neku drugu "kartu", koja bi kod vas „upalila „. kako bi vas uvukla u igru i dobila svoju zadovoljštinu.
Ona postaje nesvjesni virtuoz, kako bi zadobila vašu pažnju i energiju, koja će joj dati trenutno olakšanje ili će potpirivati i hraniti njenu želju za daljom borbom, spašavanjem ili osvetom. Osoba se onda koristi raznim nesvjesnim strategijama manipulacije ili vam laska ili pojačava svoju nemoć, kako bi dobila sažaljenje ili vam prijeti ili izvodi traktate racionalizacija i psihologiziranja, filozofije ili bilo koji drugi način da dobije neku vašu reakciju i pažnju.
Vi možete zadržati svoj mir i biti svjesni svega što se dešava ili možete skliznuti na nesvjesni nivo igre.
Možda u sebi kažete :“Nećeš me uloviti u svoju igru i osjetiti zbog toga superiornost ! „. Tada niti niste svjesni da ste ipak ulovljeni u igru. Doduše ne u ulogu koja se od vas zahtijevala, nego u ulogu, nazovimo je "nedodirljivi duhovni majstor ili psiholog". Tako ste zaustavili tijek protoka dara s kojim ste započeli komunikaciju.
Stanje nepristranog slušanja drugih je oslobođeno od stava superiornosti ili inferiornosti, jer umjesto njega iz nas počinje zračiti bezuvjetna ljubav i prihvaćanje. Ona rastapa svu brigu i sve ostale emocije i značenja.
Postoji bezbroj drugih igara, a najteže je ne skliznuti u njih kada su primamljive i ugodne. Jedna od takvih igara je igra zavođenja i zaljubljivanja.
I ona se može igrati na svjestan nevezan način te time povećavamo dubinu odnosa i stvarnu intimnost.
Put ovladavanja svojim emocijama i mislima te držanja sebe u stanju mira nije uvijek lak, no darovi su neprocjenjivi i za nas i za ljude, koji dolaze u kontakt s nama.
Post je objavljen 28.11.2016. u 17:09 sati.