Automatsko nenaporno znanje je dostupno, kada je um miran i srce pročišćeno. / tzv. stanje meditacije u hodu /.
Pročišćeno srce se odnosi na nestajanje emocionalnog naboja, koji sve klasificira u poželjno ili željeno ili mrsko ili neželjeno. To je naravno povezano s uvjerenjima uma, koja stavljaju pozitivne ili negativne etikete, na inače neutralna direktna iskustva.
Miran i tihi um znači da nema unutarnjeg dijaloga našega maloga ja.
Prateći znakovi nenapornog znanja su mir, sigurnost, opuštenost, unutarnja snaga i moć, samosuverenost, samopouzdanje, životnost, nenametljivost, jednostavnost, nevezanost i jasnoća.
Nenaporno znanje može biti neizgovoreno s osjećajem cjelovitog i potpunog dubokog razumijevanja ili može biti dijelom verbalizirano.
Osjećaj cjelovitosti i razumijevanja nadilazi i misli i riječi, koje mogu biti samo vozila za izražavanje te cjelovitosti.
Beskrajnost dubokog razumijevanja se ne može ugurati u ograničenu misao ili riječ, no one služe kao nosioci esencije trenutne poruke.
Jednostavno znamo i to je to !
Ili se jednostavno razumijemo i osjećamo s nekim, čak i ako nije izgovorena niti jedna riječ.
Dakle, iz tišine naše esencije, progovara najviša božanska inteligencija.
Niži um je tada sluga tzv. višeg uma. To u stvari nije potpuno točno, ali lakše shvatljvo, jer je do tada mali ego bio gazda.
Niži i viši um su u stvari jedinstveni, bez granica.
Misli koje tada izranjaju spontano, izrazi su jedinstvene vrhunske božanske inteligencije, a ne našeg malog ograničenog ja.
Iskustva i pohranjena sjećanja ega, ne služe više kao automatski okidači za ponavljanje uvjek iste realnosti tj. ponavljanje programa prošlosti.
Stara iskustva i sjećanja su tada samo baza podataka, koja može biti aktivirana od Izvora kao gradivni elementi, koji uz inspiraciju, donose novu kreaciju trenutka.
Dakle, to nije automatsko ponavljanje poznatih programa, nego uzimanje nekih gotovih elemenata ili od prije kreiranih puzli, koje se slažu u potpuno novu sliku u svakom trenutku. Tu nema identifikacije s uvjerenjima.
Svaka kreacija trenutka je svježa, nova i živa i usklađena savršeno sa cjelokupnošću cijele kreacije.
Najviša božanska inteligencija ima uvid u cjelokupnost i njenu skladnu savršenost, za razliku od malog ja koje može biti svjesno samo malog i odvojenog segmenta cjelokupnosti. Zato je taj mali dio uvjek u borbi ili opoziciji sa cjelokupnošću života.
Automatsko nenaporno znanje bez trunke sumnje, izraz je jedne božanske volje, jer nema više male odvojene volje ega.
Svi znaju kakvo je to stanje kada su u potpunom miru i jednostavno znaju. Ili šute ili izgovore pravu riječ ili učine odgovarajuću akciju.
To je različito od mučnog razmišljanja, kontroliranja, sumnji i napetosti te drugih emocionalnih komešanja.
Što je istina ?
Na nivou dualnih izmišljenih scenarija i igara, postoji relativna istina, ovisno o tome što su početne hipoteze, uvjerenja i dogovori. Tu nastaju nevjerovatni zapleti i mnoge komplicirane mogućnosti.
Pitanje je postoji li kongruentnost između onoga u što osoba vjeruje, osjeća i što govori i izražava. Ako postoji kongruentnost onda je osoba u istini, ali samo na nivou ograničene male istine ega. Misli, emocije i tijelo su usklađeni.
No, ako postoji kongruentnost ili usklađenost na svim nivoima, onda je osoba direktni izraz božanske istine.
Duša, duh, misli, emocije i tijelo su usklađeni i jedinstveni. Osoba djeluje i izražava iz jedinstvenog polja.
Najviša istina nema veze sa samim sadržajem ili oblikom neke manifestacije.
Ona se mjeri po tome samo je li izraz jedne božanske volje ili nije.
Pitanje je li ju je ego prilagodio sebi i tako iskrivio.
Sve ono što je kreirano ili izrečeno u trenutku iz božanskog Izvora je najviša istina, jer drugačije niti ne može biti.
Nema malog ja koji uspoređuje, procjenjuje, kontrolira i relativizira.
Automatsko znanje ne znači da smo mi mehanički automati ili samo šuplji kanali ili pijuni za božansku volju.
Mi smo kokreatori.
Naša individualnost i individualna iskustva su poput osebujnog kanala ili filtera, kroz koji se Izvor izražava na poseban način. Svaka individualnost dodaje bazičnoj božanskoj inspiraciji svoju specifičnu boju ili osobitost.
Tako se božansko jedno izražava kao mnoštvo posebnih osebujnosti.
To je kao da imamo npr. bočice raznih boja stakla i u svakoj bočici će jedinstvena božanska inspiracija imati drugačiju boju.
Ista kompozicija se može svirati na različitim instrumentima, koji imaju svoje posebitosti.
Naravno ovo je pojednostavljena metafora.
Primjer konfuzije ili miješanja nenapornog znanja i unutarnjeg mentalnog dijaloga :
Ako npr. želimo znati neku objektivniju varijantu istine, mi se smirimo i utišamo buku uma. Tada dobijemo neku misao, osjećaj ili simboličku sliku. No odmah se ukljućuje i mali um i sumnja, pa na kraju ne vjerujemo, je li poruka ispravna i je li to najviša istina. Ne vjerujemo sebi. Glasovi i osjećaji se miješaju.
To je primarno zato, jer smo krenuli od želje da nešto doznamo .
ŽELJA JE TA KOJA BLOKIRA NENAPORNO AUTOMATSKO ZNANJE.
Ona u sebi nosi emocionalna „onečišćenja srca „ i blokadu specifičnih očekivanja.
Ona odmah uključuje procjenjivanje i kontrolu ega.
Nenaporno znanje teče, kada se oslobodimo očekivanja, potrebitosti ili želje, sumnje i straha.
Kada netko govori iz nenapornog znanja i iz njegovih usta izlazi božja rječ onda svi vjeruju tom govoru, jer ih direktno dotiče u njihovu esenciju. To je cjeloviti doživljaj, koji nadilazi ograničenost na izgovorene riječi.
Kompletnost znanja i dubokog razumijevanja zahvaća i obuhvaća govornika i slušaoce.
/ Tako se može razumjeti i govornika, koji govori jezik, koji ne razumijemo. /
Kada mali ego govori samo iz ograničenog uma i po ustaljenom programu ili uvjerenjima, taj govor je linearan, suhoparan i dosadan. Nedostaje mu dublja dimenzija cjelovitosti i životnosti.
Ponekad i mali ego može imati srčane, strastvene govore, koji dotiču srca slušaoca, no to ne mora biti rezultat nenapornog znanja. To je radi snažnije emocije i uvjerenja u ograničene definicije i značenja. Slušaoci će povjerovati takvim govornicima, mada to ne mora biti usklađeno sa najvišom božanskom istinom. Mnogim manipulatorima su to snažna oružja za kontrolu drugih.
Ljudi inače čuju, ono što žele čuti ili ako su u rukama spretnijeg manipulatora, čuju ono što on želi.
Inače, često puta mislimo kako su misli koje mi mislimo samo naše originalne misli.
One dolaze iz raznih odvojenih izvora i rezoniraju u nama.
One su bučnije od našeg tišeg i profinjenijeg unutarnjeg glasa nenapornog znanja.
To je područje kompleksne mentalne kontrole, subliminalnih poruka ili jedostavne rečeno, buke odvojenih misli iz okoline.
Znanje maloga ega se sastoji od kolekcije nakupljenih definicija, uvjerenja iz prošlosti, koje se kombinira uz naporno razmišljanje i analiziranje.
Svrha tog znanja ega je kao neki eksperiment u ograničenim uvjetima, gdje se testiraju i analiziraju razne mogućnosti u svim svojim detaljima.
Tako Božanski Izvor ima iskustvo izdvojenih mogućnosti i njihove igre te tako može igrati igru duhovnog razvoja.
Kada je tako stvoreno puno odvojenih mogućnosti, one mogu postati elementi individualnosti, kroz koje se Izvor još bogatije može izraziti.
Time je dobio više različitih puzla i može u svakom trenu kreirati bogatiju sliku.
Naš mali ego možemo zamisliti kao pile, koje se razvijalo u jaju. Sada smo došli u fazu kada je vrijeme da ljuska pukne i da pile izađe iz inkubacijske komore. Vrijeme da se pile ili ego, poveže sa cjelovitošću i božanskim beskrajem.
Zamišljena granica ljuske jajeta, nije više potrebna, jer je ta faza razvoja završena.
Ako smo identificirani s uvjerenjima i značenjima granica, onda ovo buđenje može biti bolno.
Automatsko nenapono znanje je spontani, slobodni izraz naše cjelovite realne božanske prirode.
Kreiranje u trenutku je izraz toga znanja ili namjere, koja se javlja kao unutarnja inspiracija, ali kao i inspiracija koja dolazi iz vana, od već prethodno kreiranih oblika.
Tako se održava sklad između unutarnjeg i vanjskog i nestaje granica između unutarnjeg i vanjskog.
Iskustvo nenapornog znanja imaju svi, no ono uglavnom ne traje dugo, jer je zasjenjeno bukom maloga ja i njegovim ograničenim znanjima i definicijama.
Kaže se da je sve ono što se može definirati iluzija, no nenaporno znaje je jedino realno i stvarno.
Ono je naše prirođeno pravo i ne trebamo ga razvijati. Samo trebamo ukloniti odjeću uvjerenja i emocija, koje ga prividno skrivaju.
Dakle, društvo idemo........striptiz !!!
Post je objavljen 28.11.2016. u 00:20 sati.