Evo i kod mene se sinoć u ova mračna vremena gangalo. Jasno da uz mračna vremena idu i mutne fotografije, nažalost ipak nije registrirano svih pet gangova, kolači su bili totalni mrak i fotić ih nije vizualizirao. Uz naknadnu proslavu jednog rođendana imali smo i projekciju s autorom igranog filma, prije kratkog vremena poslanog na Berlinale, nažalost junaci govore na francuskom, titl je jako malim slovima na engleskom, a autor nas je odmah poslije početka morao napustiti i ići na put, leti valjda za Estoniju, brkam te baltičke države, tako da se mi gledatelji baš nismo složiti o nekim detaljima zanimljivog krimića koji očito nije krimić. Kopija je ostala pa će se film pogledati ponovo i pokušati iščitati taj engleski, ono što sam shvatio u razgovorima je odlično (ljudi sretne vanjštine kod kojih se iza fasade valjaju drame, al kažem, od važnijih europskih jezika, hrvatskog, engleskog, francuskog, u renomiranoj gimnaziji uči se i makedonski, siguran sam donekle samo u svoje razumijevanje njemačkog, pa mi ovdje nakon prvog površnog gledanja nije baš za povjerovati). Glumice i glumci su za pet, jedna je u filmu znatno spretnije otvorila bocu vina nego mi sinoć, bravo za druga redatelja koji već ima neka američka priznanja. Zanimljivo mi na odjavnoj špici, među suradnicima in jedan Hrvat, i to, ak me pamćenje ne vara, mora biti brat bivšeg blogera Spiderneta, sin isto tak bivše blogerice koju sam i osobno u Zg upoznao Just4me, al i to valja provjeriti, vjerujem da u to nema sumnje i da je svijet zbilja izuzetno mali. Kak se film i redatelj, koji inače živi i radi u Pragu, zovu, pohvalit ću se kad počne skupljati priznanja i ako, eventualno jednog dana, dođe i do hrvatskih kino dvorana.