Pisala bih kad bi znala
Kako riječ potonulu, iz dubine povuć' gore
Kako reći tiho: „Hvala“
Kap sam koja moli more
Da joj dar svoj sad ponudi
Dio duše koji sniva
Valom svojim nek' razbudi
Pisala bih kad bi znala
Kako riječ odletjelu, iz daljine dozvat k sebi
Kako reći tiho :“Hvala“
Predugo već letim k Tebi
Ne bi li prepoznala svu ljepotu koju dijeliš
Dio duše koji sniva
Milozvukom ti sad cijeliš.
Svjetlosnu sad jednu pišem
Jer me šapat Tvoj doziva
Pišem, stanem, pa obrišem
Dio duše koji sniva
Ne bi li na mjesto snova
Svjesnost utkala u ovu pjesmu
Spoznala sve što je nova
Otkopčala kožu tijesnu
Rasula se preko zvijezda i svih nebeskih planeta
Osjetila bitnost gnijezda
Svu slobodu ptičjeg leta
I dok letom sve otkrivam
Shvatih, ja još uvijek snivam…
Tek me svjetlost ove pjesme
Podsjeti, ja kap sam s Tvoje česme
I da poziv što ga ćutim
Poručuje, nek' ušutim,
i zacijelim kožu tijesnu
kako začula bi u nutrini:
„Daj, napiši jednu svjetlosnu!“