Pregled posta

Roman "Opća teorija zaborava" (Teoria geral do esquecimento) objavljen 2012., progovara o životu u Luandi nakon portugalske revolucije 1974. i proglašenja angolske neovisnosti. Ovo je prvenstveno roman o strahu, o besmislu rasizma i ksenofobije, o ljubavi i predanosti. Mnogi ga smatraju dosad najboljim Agualusinim romanom. Roman se ove godine našao i u najužem izboru za Bookerovu nagradu (Man Booker International Prize 2016).

Poput Portugalca Fernanda Pessoe i Argentinca Jorgea Luisa Borgesa, i portugalsko-angolski pisac José Eduardo Agualusa književni je čarobnjak koji zadivljuje svojim fikcionalnim kreacijama. No za razliku od prethodne dvojice, njegov je rad ukorijenjen u kompleksnu i krvavu svakodnevicu kolonijalne i postkolonijalne Afrike. [...] Agualusa je majstor strukturalne žanrovske raznolikosti te se s lakoćom premješta iz špijunskog romana u pastoralnu naraciju ili unutarnja proživljavanja, a srce mu je pritom duboko usađeno u likove, pa se svaka pojedina priča iz ovog romana trajno urezuje u čitatelja i tjera ga da preispita ljudsku mogućnost empatije i razumijevanja. - David Wiley, Star Tribune, 2015.

Ovaj fragmentarni i slojeviti roman razvija se unutar mogućnosti – i napetosti – koja je inherentno između pisanja i identiteta, teksta i značenja, priče i života. [...] Agualusa tako stvara ingeniozan narativni mehanizam: izolirani pojedinac u žiži je zbivanja u nasilnome gradu, a njegovo se neznanje zrcali u čitateljevom. [...] Opća teorija zaborava istodobno je i više i manje od svojega naslova; to svakako jest svojevrsni otisak tame koja se vezuje za življenje i umiranje, ali je i opća teorija ljubavi, života, pa i književnosti. Radeći na plodnom sjecištu fikcije, filozofije i čarolije, Agualusa je ovim romanom ostvario nešto neobično i predivno, dervišev ples radosti i bola, krvi i pamćenja, pa mnoge njegove dijelove čitam iznova [...] jer to je jedna od onih priča koje nam trebaju da preživimo, koje nas mijenjaju i koje se mijenjaju s nama.
- Dustin Illingworth, The Quarterly Conversation, 42, 2015.

José Eduardo Agualusa rođen je 1960. u gradu Huambu u Angoli. Radi kao novinar. Knjige su mu prevedene na više od dvadeset jezika. "U mojoj zemlji stvarnost je moćnija od fikcije", napominje Agualusa, koji je mnoge neobične slučajeve pretočio u književnost, stvorivši snažne likove i zanimljive zaplete u svojim knjigama. Prema mnogim njegovim knjigama snimljeni su, ili se tek snimaju filmovi. Lula Buarque de Hollanda režira film prema romanu "Prodavač prošlosti", a Belisário Franca film prema romanu "Kreolska nacija". Engleskinja Karen Boswall, koja živi u Mozambiku, režirat će film prema romanu "Žene mojega oca", u kojem se i sama pojavljuje. A Portugalka Joana Porto priprema film prema romanu "Kišno razdoblje".

Dosad je objavio više od desetak proznih djela: "A Conjura" (Zavjera), 1989., Nagrada Revelaçăo Sonangol, "A Feira dos Assombrados" (Sajam zapanjenih), 1992., "Estaçăo das chuvas" (Kišno razdoblje), 1996., "Naçăo Crioula: a correspondęncia secreta de Fradique Mendes" (Kreolska nacija: tajna prepiska Fradiquea Mendesa), 1997. - glavna nagrada za književnost RTP, "Fronteiras Perdidas, Contos para viajar" (Izgubljene granice, priče za putovanje), 1999. - glavna nagrada za pripovijetku Portugalskog društva pisaca, "A Substância do Amor e Outras Crônicas" (Srž ljubavi i druge kronike), 2000., "Estranhőes e Bizarrocos" (Čudnice i Bizarnice), 2000. - glavna nagrada za ilustraciju portugalskog instituta za knjigu i knjižnice, glavna nagrada za dječju književnost fondacije “Calouste Gulbenkian”, "O homem que parecia um domingo" (Čovjek koji je izgledao kao nedjelja), 2002., "O ano em que o Zumbi tomou o rio" (Godina u kojoj je Zumbi zaposjeo rijeku), 2002., "Catálogo de Sombras" (Katalog sjena), 2003., "Vendedor de Passados" (Prodavač prošlosti), 2004. - nagrada britanskog časopisa Independent, "Os passageiros em trânsito" (Tranzitni putnici), 2006., "As mulheres do meu pai" (Žene mojega oca), 2007., "O Barroco Tropical" (Tropski barok), 2009.