Dok brojni cravatski političari još nisu ni ustali, a kamoli sjeli u velike crne limuzine koje će ih dovesti u Ljubljanu, Norman već stoji na baroknom balkonu i drži vatreni govor okupljenom narodu što otvorenih usta pažljivo sluša njegove riječi i upija žar njegovih sjajnih očiju.
Pero i ja sjedimo u društvu nekolicine cravatskih generala u prostoriji iza balkona. Do nas ukočeno sjedi Enc i čačkalicom nabada vrhunske cravatske sireve.
Norman se postavio u glavnu ulogu, majstor dominacije u prvih je nekoliko rečenica vješto zadobio povjerenje i definirao sebe kao velikog osloboditelja. Zavedeni Cloweinijci gutaju njegove hipnotizirajuće fraze i radosno odobravaju sve što kaže. Manirom staroga lisca, povremeno prekida govor kako bi im dao povoda za urlike oduševljenja koji podižu već ionako uzavrelu atmosferu.
Staro i mlado oduševljeno sluša hrabre revizionističke planove na svim područjima. Očekuju ih velike promjene dosadašnjih stavova i slobodan uvoz mnoštva autohtonih cravatskih proizvoda koje oduvijek priželjkuju. Normanova čokoladna vizija budućnosti lijek je za godine života provedene u neprimjerenom sustavu vrijednosti. Iako su dio Kontinentalne Unije, cloweinijci su uvijek bili drugačiji, mali i izolirani što konačno završava. Od sada će i taj mali narod proživljavati slatkoću života koja im je poklonjena.
Norman ne zaboravlja hvaliti Peru, heroja obaju naroda, darovatelja nade, a zavedena masa plješće kao cirkuski tuljani, željno iščekujući svaku retoričku pauzu.
Kroz otvorena vrata balkona dopire vika koja se razliježe cijelom širinom trga: "Tko ne skače, nije Cloweinijac!" To je zanimljivi stari obred u kojem svi Cloweinijci skaču uvis na obje noge, dokazujući time vlastitu vrijednost, bezuvjetnu vjernost i nadasve bezupitnu pripadnost svom narodu.
Perino je lice blijedo i izduljeno. Ne paše mu kako se razvija situacija.
"Uskoro ćete vidjeti ljude, bez kojih moj veliki trijumf ne bi bio moguć!" zaviče Norman koji je na sebe preuzeo teško breme svih zasluga, a nas pretvorio u vrijedne pomoćnike.
Masa gromoglasno odobri.
Meni ne smeta ni najmanje, ali Pero jedvice skriva koliko mu smeta Normanova sebična grabežljivost.
"Nasmiješi se, stari. Nije bitno - ti ne želiš Cloweiniju", kažem i gurnem mu lakat o bok pa nastavim, "Sjeti se velikog tajnog plana s velikim tajnim ciljem. Ovo tu, sve što vidiš, samo je iluzija."
Norman teatralno spusti čvrsto uzdignute ruke, polako se okrene, pozove Peru na balkon i širokom lelujavom moru entuzijastičnih glava najavi njegovo ukazanje.
Post je objavljen 27.11.2016. u 10:14 sati.